Duša je neiscrpna tema o kojoj je napisano jako puno knjiga, o kojoj se jako puno govori. Ipak realan život današnjeg čovječanstva usmjeren je protiv duše, na njezino zatiranje. Ratovi, lockdowni, krize, totalitarizam, transhumanizam, sve to pokušava ubiti dušu koja je neodvojiva od ljudskog života, a sve to poriče život i usmjereno je na potpunu dehumanizaciju. No, oni koji bolje poznaju što duša znači znaju da duša ne može umrijeti i da je vječna. Duša je višedimenzionalna, postoji u ovom svijetu, ali i u mnogim drugim svjetovima i dimenzijama. Iako o duši govore mnoge religije, drevna učenja, možda najbolju perspektivu razumijevanja duše daje kvantna fizika.
Još je Albert Einstein spoznao da postoji nevidljiva dimenzija, izvan prostora i vremena. Duša postoji i u toj nevidljivoj dimenziji. Naravno, u kvantnoj fizici ne spominje se pojam duše, ali se koriste nazivi kao što su kvarkovi, neutroni itd. Pojedini fizičari razumjeli su da je teorija svemira zapravo teorija koja opisuje kako operira božanski um. Religije u tome nisu uspjele u potpunosti zbog različitih dogmi koje su onemogućile tu spoznaju. Duša je dio svjesnosti koja postoji i u tijelu, umu, ali i izvan njih. S obzirom da smo pozicionirani u materijalnom svijetu promatramo ju kroz perspektivu prostora i vremena. U kvantnom svijetu postoji materijalno, ali kao valna mogućnost, jedan kvantni događaj potencijalno se pojavljuje na dva mjesta u isto vrijeme. To se odnosi i na ljudsku svjesnost (npr. istovremeno možete čitati ovaj tekst i razmišljati o nečem drugom). Dvije subatomske čestice mogu biti odvojene i nalaziti se na suprotnim krajevima svemira, ali istovremeno mogu komunicirati jedna s drugom i korelirati svoje aktivnosti čak i ako ne razmjenjuju signale. Naziv za to je nelokalna akauzalnost. Slično funkcionira i naša svjesnost; kada mislimo na nešto, aktiviraju se različit dijelovi mozga koje su, kada ih promatramo mikroskopski, ekvivalent udaljenosti od milijun kilometara. Svi ti dijelovi komuniciraju međusobno i njihove aktivnosti su u korelaciji, čak i onda kada ne postoje električni signali koji se između njih razmjenjuju. Tom nelokalnosti upravlja svjesnost. Tu postoji akazulana međupovezanost kojom upravlja svjesna namjera.
U kvantnom svijetu postoji i fenomen kvantnog skoka. Čestica se može kretati s jedne lokacije na drugu bez da putuje kroz prostor između tih lokacija. Tako i svjesnost može u jednom trenutku biti u Zagrebu, a drugom u Osijeku, bez da putuje. Prije nego se subatomska čestica pojavi iz beskrajne praznine, ona postoji kao potencijal. Misli prije nego se pojave, također postoje samo kao potencijal. Duša također nema lokaciju u prostoru i vremenu. Duša je itekako stvarna te postoji izvan prostora i vremena. Duša daje rođenje umu i tijelu. Duša je dio čovjeka koji stvara realnost, uključujući i fizičko tijelo i um. Kakva će ta realnost biti ovisi o razvijenosti duše.
Duša je univerzalna, nije smještena niti u jednom prostoru te se odnosi prema nama bez vidljivih veza. Ona inicira pojavu novih i kreativnih impulsa koji se pojavljuju iz praznine, iz ničega. Sam status nečije duše u svakodnevnom moguće je spoznati isključivo ako čovjek razvije percepciju koja nadilazi ograničenja programirane realnosti matrixa. Duša je neograničeni potencijal za cjelokupnu realnost, potencijal koju um pretvara u realnost. Iz nevidljive dimenzije, duša izabire određeni dio materijalne realnosti što predstavlja temelj života. Bez toga ništa ne bi moglo postojati. Sve što je vidljivo potječe iz nevidljivog, to je velika spoznaja kvantne fizike. Sve ono što postoji u vremenu, izvire iz bezvremenskoga.
Svako živo biće, baš kao i svemir, istovremeno je relativno i apsolutno. Relativni dio svakog čovjeka izgrađen je od onoga što mislimo, percipiramo i činimo. Apsolutni dio je samo potencijal koji omogućuje relativnom dijelu da misli, čini i percipira. Najbolje to možemo razumjeti ovako: kada spavamo potpuno smo nesvjesni osobnosti, memorija, percepcije; no, kada se probudimo opet smo ovdje svjesni svega gore navedenog te ispunjeni s osjetom identiteta. Duša je stalno u tranziciji između prostora i vremena te virtualne dimenzije, između neba i zemlje.
Većina prihvaća znanstvenu tezu da se bilo što materijalno može razlomiti na atome. Atomi su izgrađeni od vibracijske energije. No, i energija se može razlomiti i slomiti te postati ništa. Kubični centimetar praznog prostora sadržava više virtualne energije nego bilo koja zvijezda. Duša je ta koja sudjeluje konstantnom kvantnom skoku, iz vidljivog u nevidljivo, iz nečega do ničega, od čvrstog do neopipljivog, od energije do potencijala. Ako to možete razumjeti, onda razumijete dušu. Najkreativniji čin koji netko može napraviti je stvaranje realnosti. Stvaranje realnosti kreće iz praznine koja se razdjeljuje u djeliće vremena te skuplja u djeliće materije. Ta kreacija se inkubira u prostoru mogućnosti, kozmičko „ja“ se individualizira. Univerzalno „ja“ dolazi u ovaj svijet iskusiti ljudsko „ja“. U tome procesu sudjeluje cjelokupni svemir koji nam omogućuje da iskušavamo svaku stotinku postojanja.
Um sam po sebi nije dovoljan jer može biti poprilično ometen, moći uma su nestabilne. Također, mnogi umovi nisu razvijeni i „spavaju“ te nisu operativni. Duša je ta koja budi um i daje mu usmjerenje. Ako duša nije razvijena, onda će taj um buditi i usmjeravati vanjski svijet matrixa. Kada duša pošalje signale prema selfu, uvijek se događa tijek svjesnosti. Namjera duše komunicira se prema umu, um budi mozak te interpretira signale koje dobiva putem pet osjetila koja primaju podatke vanjskog svijeta stvarajući percepciju točno određene realnosti, i objektivne i subjektivne.
Kada čovjek spozna svetost života spoznati će i da je jedini smislen način življenja onaj iz duše. To znači da kada god se odnosite prema drugom biću postoji pretpostavka da vi i to biće zajedno kreirate ovaj svijet, naša supstanca je ista, kao i naš status u božanskoj percepciji.
Kvantna fizika govori da postoji nepoznati um koji predstavlja naš izvor, taj um je vječan, inteligentan te ima moć organiziranja cjelokupnog svemira, beskrajan je i pun je mogućnosti. Taj nepoznati um je božanski um. Jedino taj um može spoznati istinsku sudbinu duše. Radom na sebi i predanosti, čovjek se razvijajući svoju dušu povezuje s tim umom, samim time spoznaje isto. U vremenima u kojima živimo ljudska priroda je zarobljena, nečim što nema dušu i odvojeno je od božanskog. To „nešto“ ubija život te stvara realnost većine. No to se može promijeniti. Jedino što to može promijeniti je to nepoznato, praznina, a ona se nalazi u nutrini svakog čovjeka. Kada se prema njoj usmjeravamo i povezujemo s njom u životu se počinju događati „čuda“ te suštinska transformacija čija je posljedica život koji je ispunjen ravnotežom, mirom i ljubavi.
