U taoističkoj tradiciji tajna dobrog zdravlja, sreće i uspjeha leži u psihoenergetskom centru koji se nalazi u području abdomena, a nazivaju ga „donji dan tien“ (more života). U japanskoj tradiciji taj centar naziva se „hara“, što znači život. Hara je izvor vitalnosti i zadovoljstva kojeg posjeduje svaki čovjek. Na žalost, većina ljudi je nesvjesna tog izvora. Također "hara" je unutarnji kompas koji nas vodi prema dobrom životu i drži nas usklađenim s kozmičko svijesti i enrergijom. Kada slušamo njezine suptilne signale uvijek ćemo se usmjeriti prema životu koji je ispunjen blagostanjem, blagoslovom i odnosima ispunjenim ljubavlju i razumijevanjem. Taj kompas je iznimno jednostavan i moćan. Kroz proces odgoja naučeni smo ignorirati ga i oslanjati se na kompleksne teorije, pravila i norme ili sustave vjerovanja.
Koncept „hare“ podsjeća nas da su sve velike istine jednostavne i da se s lakoćom mogu živjeti u svakodnevnom životu. Drevni sustavi znanja tisućama godina znaju da jezgra naše vitalnosti i nesvjesna mudrost leži u samom centru našeg tijela. U tom području tijela možemo spontano osjetiti jesmo li usklađeni i uključeni u polje životne energije, u bilo kojem trenutku. Kada mislimo ili činimo bilo što se ne slaže s našim dubinskim osjećajima, automatski dobivamo neugodnu senzaciju u području „hare“. To je signal koji nam govori da trenutna akcija ili misli nisu ispravne. S druge strane,ako već po navici, ignoriramo tu poruku taj signal može prerasti u bolest ili psihosomatsku komplikaciju.
Za one koji su usklađeni sa svojim centrom „hare“ kaže se da imaju „hara osobnost“. U taoističkoj kulturi to se smatra velikom čašću. Takvi ljudi su prepoznaju po svojoj odgovornosti, spremnosti da pomognu drugima i skromnosti. Oni su puni samopouzdanja i ne traže odobravanje i pozornost drugih. Zrače s nevidljivom moći i privlače mnoge ljude. Svi aspekti njihovog života usklađeni su s Harom, od najmanjih detalja do širih područja života. Njihov život ima pravac i smisao. Oni jako dobro znaju da je svaka prepreka ovdje da bi ih naučila vrijednu lekciju, te da je svaki neprijatelj učitelj koji im može pomoći da nadvladaju i eliminiraju svoje slabosti. Ne boje se bolesti, infekcija, bakterija i virusa, jer znaju da su zaštićeni i imuni sve dok žive u skladu s univerzalnom životnom silom. Vide dobre strane u svakom čovjeku, razumiju njegove mane i ne isključuju nikoga, jer znaju da se svi ljudi mogu uskladiti sa životnom silom, no mnogi ne znaju kako. „Hara“ osoba obično izgleda mlađe i zdravije s obzirom na svoje godine. Osoba također zna koja joj hrana odgovara i nema problema s njezinom probavom i eliminacijom. „Hara“ osobnost zna kako prikupiti i manipulirati energijom u svakom životnom trenutku.
Za ljude čija je energija centrirana u „hari“ smatra se da su zaštićene od opasnosti svih vrsta. U taoizmu se kaže da gubitak kontakta s „harom“ otvara vrata patnji i nesreći, dok pozicioniranje u“hari“ donosi radost i dobru sreću. Ljudi koji nisu centrirani u „hari“ lako mogu postati ljutiti, pohlepni, ponosni, depresivni, bez energije, nestabilni te bolesnog uma, duha i tijela.
S osviještenom i aktiviranom „harom“ dobivamo dokazani sustav koji se je oblikovao milijunima godina. Niti jedan sustav koji je izmislio čovjek ne može se mjeriti s perfekcijom i snagom „hare“. Ideja da se božanski impulsi mogu propuštati kroz živčane centre ne slaže se sa konceptima zapadne civilizacije. Učili su nas da božansko može doći samo odozgora, kroz glavu. Trenirani smo da ne vjerujemo svojim osjećajima te da potiskujemo „niže instinkte“. Mnogi ljudi još uvijek smatraju da je tijelo ispod pupka „prljavo“. No,u takvim vjerovanjima leži korijen nesposobnosti da se uživa u svakodnevnom životu. Ljudi koji odbijaju svoja tjela i emocije su neurotični, takvim ljudima je nemoguće pronaći postojano i dugotrajno zadovoljstvo. Nemoguće im je harmonizirati se sami sa sobom i kozmičkim mehanizmom. Svaki čovjek može pronaći svoj unutarnji centar i ponovno otkriti sposobnost da uživa svakoj minuti života.
„Hara“ nije filozofski , moralni sustav, psihološka analiza niti intelektualna teorija. Umjesto svega toga ona nam daje impulse koji nas usmjeravaju prema dobrobiti iz trenutka u trenutak. Kroz nju možemo uživati u „ovdje i sada“. Kada možemo biti sretni „ovdje i sada“, kada možemo uživati u sljedećoj minuti i u minutama koje će doći, možemo uživati cijeli dan i cijeli život. Naravno, postojati će minute kada ćemo primijetiti da nešto nije kako spada. Tada se osjećamo nesretnima sve dok se ne prisjetimo „hare“ i ne krenemo slijediti njezine poruke. Takva stanja se obično dogode kada se izgubimo u bespotrebnim mislima ili možda činimo nešto što ne ispunjava naše stvarne potrebe u tome trenutku. Umjesto da živimo ovdje i sada brinemo o prošlosti ili budućnosti. Umjesto da se bavimo sami sa sobom i svojim životom uključujemo se u živote i probleme drugih ljudi.
Postoji i dublji razlog zašto nas „hara“ čini sretnima i uspješnima: ona nas povezuje s kozmičkom životnom silom. Kada slušamo signale u tom centru te djelujemo u s skladu s njime, harmoniziramo se s primalnom silom.
Priroda nam je poklonila instinkt koji nas usmjerava da tražimo zadovoljstvo i izbjegavamo bol. Uvećavamo šanse opstanka ako se krećemo prema hrani, prijateljstvu, ljubavi i ugodnoj okolini, te ako se odmičemo od destruktivnih utjecaja. Ljubav i zadovoljstvo imaju veliku vrijednost opstanka. „Osjećati se dobro“ nije luksuz kao što neki autori sugeriraju već je to biološka potreba.
Ako nismo centrirani u „hari“ sve postaje napor i ništa ne izgleda onako kako treba. Takvo što primjećujemo u našem svakodnevnom životu ali i u svim aspektima života; u socijalnom životu, ljubavnom životu, poslu, zdravlju, politici, religiji itd. No, kada pronađemo ravnotežu, sve odjednom ima smisao i sve se „slaže“ samo od sebe. Tako izgleda kada ponovno ostvarimo kontakt s „harom“. To omogućuje ravnotežu između uma i tijela, intelekta i intuicije, svjesnog i nesvjesnog, teorije i prakse, aktivnosti i odmora, misli i osjećaja, muškog i ženskog, kulture i prirode itd. Kada smo centrirani u „hari“ naš podsvjesni um postaje prijatelj te izvor vitalne energije i inspiracije. Tada ostvarujemo dobar i balansirani odnos s tijelom i osjećamo se u njemu kao kod kuće. Ljudi s „hara osobnsoti“ imaju visoke ideale, ali su istovremene s obje noge na zemlji. „Hara“ljudi preferiraju način života koji je kultiviran na prirodan način. Osjećaju se dobro u prirodom okružju. Kada smo centrirani u „hari“ iskušavamo niz dobrobiti života. Da bismo iskušavali sve te dobrobiti ne moramo imati vjeru u nekakav sustav vjerovanja ili teoriju. U svakom životnom trenutku možemo se povezati s tim centrom koji će preuzeti upravljanje našim životom. Biti u „hari“ znači i pronaći svoj životni smisao. Bez spoznaje životnog smisla, život je težak i tužan, a mnogima i nepodnošljiv, također, bez tog osjećaja nitko ne može biti istinski sretan. Kada smo povezani s kozmičkom životnom energijom kroz „ haru“, sve što činimo i mislimo dobiva osjećaj smisla. Sve oko nas i u nama biva ispunjeno životnom energijom i ima smisao svrhu. Ovo nije stvar vjerovanja, to je spontano i potpuno prirodno iskustvo. Onoga trenutka kada izgubimo kontakt s „harom“ osjećamo se izgubljeni u besmislenom svemiru. Bez kontakta s „harom“ mnogi ljudi očajnički se žele povezati i slijediti bilo kakav sustav vjerovanja ili teoriju, vrlo često iracionalnu.
U Tranceframing školi možete naučiti kako osvijestiti svoju „haru“, kako raditi s njom i razviti „hara karakter“
