Pojmom društveni inženjering opisuje se psihološka manipulacija ljudima u kontekstu poduzimanja određenih koraka ili otkrivanja povjerljivih informacija. Taj se pojam vrlo često svrstava u kategoriju teorija zavjere, međutim, u današnje se vrijeme toj kategoriji prešutno nameću brojne teme koje jednostavno ne pripadaju mainstreamu, a ljudi kao ljudi – skloni su trpanju većine pojava u imaginarne ladice, pa tako i u jednu od njih na kojoj implicitno piše upravo „Zavjera“.
Manipulacija – od skice do realizacije
Novinar, spisatelj, predavač, voditelj i aktivist, Ratko Martinović u svojoj knjizi Društveni inženjering – vodič za razotkrivanje manipulacije društvom na globalnoj razini govori o masovnoj manipulaciji u mnogim sociološkim aspektima. Kada progovara o povijesti psihološke manipulacije, autor na jednostavan način prikazuje kako se kvalitetna tj. primjenjiva teorija može pretvoriti u perfidni plan: „Filozofi Søren Kierkegaard i Friedrich Nietzsche kritiziraju mentalitet krda i prije razvoja psihologije mase koja je nastojala analizirati sam koncept pa je na kraju poslužila kao skica za masovnu manipulaciju.“ Nije nikakva novost da su se ideje velikih i plemenitih umova na različite načine iskorištavale u svrhu manipulacije, no možda ipak nije loše spomenuti takvo što s vremena na vrijeme, ne kako bi se izazvala ogorčenost nametnutom vladajućom populacijom, već kako bi upravo takvi slučajevi poslužili kao pouka. Plemeniti planovi zahtijevaju veliko strpljenje kako bi se mogli realizirati u potpunosti.
Osim poznatih filozofa poput Kierkegaarda i Nietzschea, autor spominje i antropologa Gustava Le Bona koji je „društvenim inženjerima otvorio vrata masovne manipulacija utvrdivši tri glavna procesa pri kreaciji samih masa – anonimnost svakoga u procesu, zarazu ili infekciju te sugestibilnost. Anonimnost inače racionalnim ljudima daje osjećaj nepobjedivosti i manjka odgovornosti, što je idealno kod primitivnih, bezrazložnih i emocionalnih instinkta i poriva. Ta neobuzdanost, raskalašenost i raspojasanost oprečne su Darwinovoj teoriji evolucije budući da društvo pretvaraju u atavistično i regresivno.“ Ovo je još jedan primjer znanosti koja je iskorištena u svrhu manipulacije masama, no u ovom slučaju nisu poznate namjere samog autora. Darwinova teorija evolucije u ovom je slučaju navedena upravo kao teorija kojoj nedostaje dokaza, kao teorija prepuna iznimaka koje je u određenoj mjeri destabiliziraju i dekonstruiraju. Kao što ljudi imaju tendenciju kategorizirati, tako su skloni i uzimanju teorija zdravo za gotovo. Jedna od njih je Darwinova teorija evolucije koja u sklopu ovog teksta nije toliko važna, no ona će ipak poslužiti kao primjer pretpostavke koja se inkorporira u gradivo biologije u osnovnim školama, pri čemu se takva teza uzima kao činjenica. To je samo jedna od brojnih koncepata koji se uče u dobi od 13 do 14 godina, u vrijeme početka adolescencije, kad kritički um još nije dovoljno razvijen. No ipak, kad-tad dođe vrijeme i za propitkivanje.
Ljudi su ponekad kao ribe
Koncept po kojem funkcioniraju mase i do danas se nije u potpunosti odgonetnuo, no ipak, postoje brojna znanstvena istraživanja koja navode na vrlo zanimljive zaključke, stoga u nastavku slijedi jedan od njih: „Berlinski znanstvenici su dokazali kako najefikasnije kontrolirati ponašanje mase. Ključ za uspjeh je, kažu, u oponašanju riba. Kao i kod ljudi, tako je i kod životinja dovoljno da ih se samo 5% ponaša na isti način i ostalih 95% će ih slijediti i slušati.“ Ovakav način razmišljanja je vrlo radikalan, a upravo zbog toga i potencijalno uvredljiv za mnoge ljude koji funkcioniraju kao dio masa. Usporediti čovjeka s ribom ravno je ludilu, no ono ponekad vodi ka genijalnosti, pogotovo ako je povezano s radikalnim, ali jednostavnim stavovima.
Masovna ideologija nasuprot ideologiji pojedinaca
Martinović u poglavlju Psihologija mase spominje bugarskog židova Eliasa Canettija, dobitnika Nobelove nagrade za književnost, autora nagrađene knjige iz 1960. godine naslovljene Mase i snaga. Donesen je pregled dijela njegova rada: „Masovna ideologija drugačija je od ideologije njezinih pojedinaca, te koketira s religijom i početnim totemizmom primitivnih naroda. Ideologije su nacionalne religije. Želja za preživljavanjem nasuprot smrti daje pak značajke liderima masa da utažuju empatiju prema mrtvima i žrtvama svoje skupine – dok drugi umiru, oni ih slavodobitno nadživljuju. Moćnik je za njega uvijek i paranoik, što očituje stalnom željom za nadilaženjem i uklanjanjem drugih da bi na vrhu ostao sam, bez konkurencije. Vlast, moć i interesi koketiraju s psihozama, zakulisnim igrama i manipulativnim subverzijama.“ Nakon pregleda ovakvih razmišljanja, nameću se razna pitanja poput: tko upravlja masama? Postoji li ljudskost u umovima društvenih inženjera i jesu li oni uopće ljudi? Važno je istaknuti da ovakva promišljanja o temi društva nisu nova, o tome se pisalo još od antike, no poenta je u tome što se o njima ne govori mnogo, ne uklapaju se u norme mainstreama, već ih se smješta u rubne kategorije pseudoznanosti i teorija zavjere, a ponekad čak i znanstvene fantastike.
Hipnoza i njeni stadiji
Općepoznata tehnika upravljanja ljudima je hipnoza, pa tako Martinović u svojoj knjizi donosi njenu definiciju i porijeklo: „Hipnoza je tako stanje ljudske svijesti s fokusiranom pozornošću i reduciranom perifernom svijesti, kao i povećanom sugestibilnošću. Stanje nalik transu s većom koncentracijom i fokusom dolazi iz drevnog Sumera gdje su na glinenim pločicama zabilježeni različiti stadiji hipnoze.“ Hipnoza je u ovom (kon)tekstu važna zato što je primjenjiva na pojedince, ali i na skupine ljudi. Autor ulazi dublje u analizu hipnoze i spominje njena četiri stadija kojima se koriste mediji u kontroli svojih konzumenata:
[1.] „Somnolenciju (lagani trans, opuštenost) razvilo se kroz televizijske i zabavne programe specifičnim načinima i frekvencijama emitiranja – aktivno je beta stanje mozga.
[2.] Hipotaksija pak prebacuje u alfu i subjekta emotivno otvara, kako sjećanjima, tako i sugestiji. Ovakav stadij vidljiv je na stranačkim skupovima ili nogometnim utakmicama, često potaknut opijatima.
[3.] Somnabulizam prebacuje u thetu što rezultira određenim rupama u pamćenju, uspavanost i duboku opuštenost – česte situacije u ratovima ili stresnim okolnostima pod domenom osvete ili emocije.
[4.] Hipnotička koma se pak primjenjuje u delta stanju i služi individualnom pristupu (...)“
Hipnoza koja se na razne načine provodi nad masama kako bi se ostvarila ultimativna manipulacija ne djeluje na sve ljude jednako, međutim, njeno provođenje i dalje je uspješno bez obzira na to. Jako je poznata promjena glazbene frekvencije s 432 na 440 Hz. Glazbena frekvencija od 432 Hz poznata je i pod nazivom Verdijeva A frekvencija koja na slušatelja djeluje blagotvorno. 50-ih godina prošloga stoljeća frekvencija od 440 Hz postala je tada novim normativom, a ona slušatelja uvodi u stanje razdraženosti i tuposti.
Kome je to u interesu? Ovo je bio samo još jedan od nebrojeno mnogo primjera hipnoze koja se uspješno svakodnevno primjenjuje nad skupinama ljudi. Odgovor na pitanje kako se oduprijeti ovakvim sustavima manipulacije leži u poimanju da svatko ima izbor kakvim će načinom života živjeti. U skladu s time, valja imati na umu pretpostavku da uklapanje u masu ne znači nužno da je to ispravno.
U ovim vremenima svi smo izloženi vrlo agresivnoj masovnoj hipnozi, jedino um koji je stabilan i jak može biti imun na nju.
Tranceframing škola vam daje mogućnost da razvijete svoj um, da živite kao suvereno biće koje svojom voljom upravlja svojim realnostima.
