Većina ljudi, svjesnost sebe iskušava u predjelu glave. Razlog tome je što se u glavi nalazi veliki broj osjetilnih organa i živčanih završetaka. No, svaki čovjek također posjeduje svjesnost koja može promatrati glavu. Što je onda pravo ja, ono koje se nalazi u glavi ili ono koje to sve može promatrati, ako čovjek nije glava, ako nije tijelo, tko je onda? Ta svjesnost koja može promatrati tijelo ne može biti objektivizirana (za razliku od svjesnosti tijela, misli i vanjskog tijela koja je objektivizirana). Ta svjesnost koja promatra ništa ne objektivizira, ništa ne označava, to je svjesnost našeg pravog, izvornog ja. To je čista svjesnost u kojoj nema nikakvih sadržaja. Na Tibetu za tu svjesnost postoji izreka: „kada ona sjaji, sve sjaji“.
Ta svjesnost nema i ne može iskušavati nikakve probleme, problemi se samo nalaze u nižim aspektima. objektivizirane svjesnosti. Ta svjesnost promatra: kada osjećamo tugu, postoji svjesnost koja može promatrati to stanje, kada iskušavamo bol, ta svjesnost može promatrati tu bol, kada iskušavamo bilo što ta svjesnost to može promatrati. Kada netko razvije tu svjesnost, što god da se događalo, u vama ili oko vas, otvara se mali prostor između vas, vašeg izvornog ja i tog iskustva. Kada se taj prostor dogodi (a da bi se dogodio nužno je raditi i vježbati razvoj te svjesnosti) rađa se spoznaja da nismo to iskustvo. Ta svjesnost ne poriče iskustvo koje iskušavamo, ali nam daje spoznaju „ja nisam to“.
Razvojem i spoznajom te svjesnosti iskušavamo određenu vrstu slobode i postajemo svjesni da mi nismo iskustva koja iskušavamo. Postajemo svjesni da je naše izvorno ja vječno i neuništivo, da smo postojani te da ono što se mijenja su samo iskustva koja iskušavamo.
Kada se ta svjesnost razvije i kada počnemo percipirati svijet iz pozicije te svjesnosti, um se počinje smirivati. Um je vrlo lukav te većina konstantno upada u njegove suptilne zamke. Ostvarenjem izvorne svjesnosti, razotkrivamo trikove uma i on nas više ne može držati u svojoj paradigmi. Upravo je to način da kultiviramo svoj um i da nam on počinje služiti. Tada spoznajemo da sve što percipiramo je objekt, a da smo mi subjekt. Ako iz pozicije te svjesnosti promatramo bilo koju vrstu patnje, spoznajemo istinu o njoj: ona će sama po sebi proći i nestati. Ako nekultivirani um dominira, on će se identificirati s tom patnjom i ona će istrajavati. Ta svjesnost koja kultivira naš um je svjesnost našeg izvornog bića, našeg izvornog jastva.
Kvalitetan rad na sebi razvija tu svjesnost, u početku ona se pojavi, pa ode. No, konstantnom vježbom ona jača i počinje preuzimati i transformirati um. Što je izvorna svjesnost jača to nas više prožima na svim razinama. Jedino ta svjesnost može transformirati probleme i usmjeriti nas prema životu koji se temelji na izvornosti. Svaki čovjek ima potencijal takvog života. Situacije koje su ispunjene patnjom, životna nezadovoljstva mogu se jedino nadvladati ako netko ima ovu svjesnost razvijenu, u protivnom čovjek ostaje zarobljen u destruktivnim realnostima, te sve dublje i dublje propada i identificira se s njima. Razvojem izvorne svjesnosti postajemo staloženi, vidimo ono što jest, bez percepcijskih distorzija, imamo visok nivo propuštanja. Iz toga se onda razvija stanje mira, inspiracije i kreativnosti. Razvojem te svjesnosti pojavljuje se spoznaja životnog smisla i svrhe, a kada se ta spoznaja dogodi pojavljuje se nepresušna motivacija koja izvire iz nutrine i koja vas vodi u životu. Jedino s razvijenom izvornom svjesnosti možemo reći da smo sretni i ostvareni. Sreća i ostvarenje kao trajno stanje postojanja ne može nastati zbog bilo čega izvan nas, to je stanje koje izvire iz nutrine i konstantno je prisutno.
Da bi se ta svjesnost razvila, potrebno je apsorbirati znanja i predano vježbati. Mnogi sustavi znanja i škole razvili su svoje načine razvoja te svijesti. Tranceframing je jedan od njih. Da bi se to stanje razvilo, potrebno je usmjeravati svoju pozornost na njega, upravo je to cilj vježbanja. Također, potrebno je odlučno usmjerenje i upornost, jer nekultivirani um sa svim svojim programima i memorijama napraviti će sve da omete taj proces. Bez obzira na teškoće i otpore koji se pojavljuju u procesu njezinog razvoja oni koji je razviju mijenjaju svoj život iz korijena, te postaju svjetlost koja sjaji te obasjava sve u njima i oko njih.
U Tranceframing školi ima puno takvih ljudi, onih koji su svojim usmjerenjem i trudom ostvarili stanje svoje izvorne svjesnosti.I vi to možete ostvariti uz adekvatno znanje i vježbu.
Autor: Domagoj Matijević
