Koji je smisao života? Ovo je pitanje vrlo općenito i za njega još nije pronađen univerzalan odgovor, odgovor s kojim bi se složili svi ljudi ili barem većina. Smisao života za svakog je čovjeka drugačiji – jednima je to uživanje u obiteljskoj atmosferi, drugima uspjeh u poslu, trećima ostvarivanje sretne ljubavne veze itd. Konkretnije pitanje moglo bi biti: postoji li zajednička nit koja bi mogla povezati sve te različite smislove života pojedinaca? Uz takvu pretpostavku vjerojatno je da su različiti ljudi putem različitih iskustava postigli slično stanje uma koje bi se moglo okarakterizirati kao osjećaj životne ispunjenosti. Kako doći do toga?
Do smisla putem svjesnosti i povezanosti
Lama Zope Rinpoche u knjizi Virtue and Reality: Method and Wisdom in the Practice of Dharma piše o tome kako „ćemo dati svojemu životu veliko značenje i na taj način istovremeno doprinijeti drugima budemo li svjesni i konstantno se podsjećali na to da je smisao života donijeti radost svim osjećajnim bićima i osjećati se odgovornima za to.“ Naravno da možemo pridavati značaj sebi i pronaći zadovoljstvo u nečemu što koristi samo nama, no takvo što obično vrlo kratko traje i nema dubok učinak na naš sveukupan osjećaj ispunjenosti i cjelovitosti. S druge strane, nije konstruktivno niti služiti nekome do te mjere da se osjećamo kao robovi. U ovom kontekstu autor ističe kako je važno da se u sklopu svega što radimo trebamo prisjećati zašto to radimo i pomažemo li pritom još nekome osim samo sebi. Razmišljajući na taj način, osim što se osjećamo korisno jer na neki način doprinosimo zajednici, bilo obitelji, susjedima ili suradnicima, osjećamo se i povezanima s drugim stanovnicima planeta. Kad nam je fokus na tome da svojim djelovanjem utječemo na druge, razvijamo empatiju i sposobnost da pomnije planiramo svoju svakodnevicu. Osvijestimo li se na ovaj način, sve ono što ne donosi radost nama i drugima iz našeg života lagano će nestajati što ponekad može značiti i bolan proces preobrazbe u nešto što je dugotrajno smislenije i samim time konstruktivnije.
Što je dharma?
Prema Hrvatskom leksikonu, dharma je objašnjena kao „zakon, dužnost, pravo, istina. U hinduizmu i budizmu, sveopći, vječni, obredni, ćudoredni, ali i prirodni zakon koji upravlja bićima i stvarima. U budizmu i svaka pojava u prirodi i u svijetu na kojoj se taj zakon očituje.“ Pored toga, dharma je pojam koji se često koristi u objašnjavanju smisla života. S obzirom na to, dharma je naša dužnost da se opredijelimo za životni put koji ćemo izgraditi smislenošću. U Tranceframing školi obrađuju se razna drevna učenja u koje se ubraja i ono o dharmi, njenom značenju i uklopljenosti u život svakog pojedinca pa tako dharma na sanskrtskom (korijen riječi: dhr*) znači „držati da ne padne“ što bi značilo da samo u zoni dharme život ima smisla, kreativnosti i motivacije. To je zona naše izvornosti i originalnosti.
Opasnost besmislenosti života
Već u ranoj mladosti iskušavamo situacije u kojima trebamo nešto izabrati – u koju srednju školu, na koji fakultet ili posao? Mnogo ljudi tada još nije sigurno u svoju dharmu, a mnogi ni na sredini niti na kraju svoga života ne znaju jesu li ispravno izabrali ili su upravo sigurni u to da nisu. Današnji ritam života ne ostavlja ljudima mnogo vremena da razmišljaju o ovakvim pitanjima jer se od čovjeka očekuje da jednostavno načini izbor, bez obzira na to je li istinski promislio o njemu i želi li ga. Važno je brzo donijeti odluku, nema vremena za promišljanje o njenim posljedicama, no život bez ulaganja smisla potencijalno je opasan jer besmisao može dovesti do teških psihičkih stanja u kojima je osim ikakvog smisla teško dokučiva i najmanja radost. Lama Zope Rinpoche predlaže jednostavan način na koji možemo ukomponirati smisao u najbanalnije radnje: „Način da prakticirate pomnost je sljedeći. Na primjer, kada sjedite ili šetate, postavite si pitanje 'Što radim?' na što će Vaš um odgovoriti 'Sjedim', 'Šetam', 'Jedem', ovisno o tome što činite.“ Osim što na taj način osvještavamo sadašnji trenutak, pridajemo značaj onome što činimo. Primjenjujući tu metodu na ovakve male životne trenutke i čineći to svakodnevno, gradimo temelj smislenosti vlastitom životu u cjelini.
Pri pronalasku smisla, važno je suosjećanje
Prema Lami Zopi Rinpocheu: „Život sa suosjećanjem potpuno mijenja vaš život. Običan život pretvara u transcendentan. Uzvisuje sve što radite. Čitav vaš život postaje potpuno drugačiji; vrlo smislen; vaše srce postaje puno. Ono nije prazno, a nije ni vaš život.“ Proces pronalaska smisla nekima je prirodan poput disanja, dok se ostali ipak trebaju malo pomučiti da dođu do njega. Kako god bilo, put do smisla u sebi sadrži ispravan napor. Promišljanje o životnoj svrsi i traganje za njom početni je korak na stazi dharme čije se korijensko značenje odnosi na ispravno djelovanje. Isti autor piše da je razlog toga što smo živi, a samim time i smisao našega života osloboditi mnogobrojna osjećajna bića od patnje i dovesti ih do stanja sreće i prosvjetljenja pri čemu svatko od nas ima univerzalnu odgovornost. Također, navodi kako su sreća i mir odsutnost štetnosti, a ne šteteći drugima, nudimo im sreću i mir te se takvo stanje uma postiže vježbanjem suosjećanja. Ovakvo objašnjenje moglo bi odgovarati nekoj vrlo općenitoj, krovnoj ideji smisla, no mi smo ti koji u svojim životima trebamo pronaći odgovarajući put do njegova ostvarenja.
Kada postavljamo pitanja, odgovor neizbježno dolazi
Svatko od nas ima neku sposobnost kojom čini svijet ugodnijim mjestom za život, a taj talent važno je osvijestiti kako bismo kao pojedinci ostvarili osjećaj ispunjenosti i doprinijeli onima kojima bi naša pomoć bila značajna. Koji je smisao ovog postupka, lijepog ili teškog perioda, života uopće? Ovo vječno pitanje neodoljivo podsjeća na budističke koane – pitanja na koja ne postoji racionalan odgovor, već se njihovim postavljanjem otvara prostor za iskušavanje duboke mudrosti koja je skrivena u tišini i praznini uma. Stoga, kod ovako sveobuhvatnih, ali nadasve važnih pitanja, izgleda da odgovor zapravo i nije od presudne važnosti, što je olakotna okolnost jer ne trebamo razbijati glavu ako ga ne uspijemo pronaći. Čini se kako je važnije da ne zaboravimo postavljati pitanja. Osim toga, odgovor se može pokazati i u drugim oblicima, poput primjerice neke novonastale situacije, nije nužno da dođe isključivo u mentalnoj ili verbalnoj formi. Možda je životni smisao jednostavno u tome da ga pronađemo.
