Ljudska bića su prepuna želja, nada i očekivanja. One su sastavni dio ljudskog života i na neki način su ugrađene u ljudsko tkivo. Bez želja mnogi se ne bi pokrenuli . Kada smo gladni i želimo jesti, to je isto jedna vrsta želje. Neke želje su potrebne da bi živjeli, no mnoge želje su štetne, za nas i za druge ljude. Štetne želje su ispunjene pritiskom, zahtjevima, ograničenjima i ovisnosti. Takve želje su vrlo destruktivne, bolne i uzrokuju patnju. One uvijek iscrpljuju te uzimaju veliku količinu energije. Mnoge želje izazivaju ogroman stres. Sama želja koja se pojavi nije problem, problem je u tome kako se odnosimo prema njoj. Radom na sebi nije cilj eliminirati želje, nego promijeniti odnos prema njima, prestati se oslanjati na njih, vezati se za njih, iskušavati njihovu potrebitost. Dvije su kategorije želja: prva kategorija su želje koje u sebi nemaju nikakav pritisak , naboj i uvjetovanost (to su želje koje dolaze iz izvornog dijela). Te želje kada postavimo pitanja: želim li ja putem ove želje: biti prihvaćen – prihvaćena; dokazati se i biti u pravu; iskusiti sigurnost, uvijek imaju odgovor „ne“. Takve želje nisu ego centrirane.
Druga kategorija želja su one koje u sebi nose pritisak i naboj, odgovor na gore navedena pitanja kod tih želja je uvijek (barem na jedno pitanje) „da.“ Takve želje uvijek dolaze iz samousmjerenog i nezdravog ega. Ostvarenje stanja praznog uma nije usmjereno protiv želja već na nadvladavanje vezanosti za njih, naboja, ovisnosti i potrebitosti; nadvladavanje načina putem kojih zbog njih gubimo razum i slobodu. Kada uklonimo naboj i vezanost za želju, pojavljuje se i mudrost koja nam daje spoznaju trebamo li pokrenuti bilo kakve akcije prema toj želji ili ne. Kada se ukloni naboj i vezanost, ako iz te pozicije odlučimo pokrenuti akciju putem koje ćemo manifestirati tu želju, ta akcija će biti bez naboja, gubljenja energije i ograničenja. Ta akcija, kada ostvarimo stanje slobode u odnosu na nju, donosi uvijek tijek i lakoću. Bez naboja još bolje možemo spoznati je li postojeća želja zdrava, je li ego centrirana te usmjerena na deluziju i kreiranje toksičnih posljedica koje samo uvećavaju nečiju patnju. Stanje uma koje se stvara ovom praksom ne znači ne imanje želja, već slobodu od njih. Ova praksa mahamudre stvara staložen i miran um, na još dubljem nivou koji omogućuje rad s nabojem i vezanosti sa željama. Kada je um podešen na zdrav način, želja se pojavljuje, ali vi ste i dalje u sadašnjosti, mirni i staloženi, želja vas ne izbacuje iz tog stanja. To je najzdravija pozicija uma i iz te pozicije sve s lakoćom funkcionira. Kada je um nemiran i nije u ovom stanju, tada se mi krećemo prema želji, kada se on podesi na ispravan način, želja dolazi k nama. Tada ulažemo puno manje energije u manifestiranje te želje i imamo tijek. Imati želju iz pozicije mirnog i praznog uma je duboko iskustvo oslobođenja i slobode. Također i najmoćnija pozicija uma iz koje se sve želje koje su izvorne ostvaruju. Ostvarenje ovakvog stanja uma je korak prema ne imanju niti jedne želje. Kada nemamo niti jednu želju, to je najviše stanje oslobođenja i razvijenog uma. U ovom pristupu nalazi se ključ manifestacije, ključ uzemljenja realnosti koje želimo iskušavati.
Svaki čovjek može naučiti ovaj fantastičan proces. Svi polaznici Tranceframing škole imaju priliku ovladati s ovim magičnim mehanizmom, a kada se njime ovlada, počinje se iskušavati potpuno drugačija životna dimenzija. Oni koji ovim ovladaju spoznaju kakvu nevjerojatnu moć imaju u sebi. I vi koji čitate ovaj tekst možete iskoristiti ovu mogućnost, uskoro će započeti online Tranceframing škola, uživo, u koju ćete se moći uključiti i upoznati svijet mogućnosti kakav niste niti slutili da postoji.
Autor teksta: Domagoj Matijević, osnivač i voditelj Tranceframing škole.
