Mnoge duhovne tradicije i škole u svojoj osnovi istražuju i pronalaze način kako biti jedno sa svime. Cjelokupno postojanje je samo manifestacija jedne energije – životne sile koja sama sebe izražava na beskonačno puno načina. Svjetske religije propovijedaju da je bog svuda i sve prisutan. Iako o tome na svoj način govori i znanost i religije, ipak se ne radi o potpunoj percepciji i razumijevanju „jednote“. Znanost, iako govori o njoj ju ne iskušava, ona samo koristi matematičke modele nastojeći životnu energiju reducirati. Religije također nemaju direktno iskustvo toga, religiozni ljudi samo vjeruju u nešto što im je netko rekao da postoji. Istinski spiritualni tragatelji i žele imati direktno iskustvo toga. Kada npr. gledamo čašu vode, ona je odvojeni entitet, no kada uđemo u interakciju s njom, kada ju popijemo, ta voda postaje dio nas. Nešto što nije dio nas odjednom to postaje. Ključna pitanja u spiritualnom traganju na koja treba pronaći odgovor su : Tko sam ja? i Tko nisam ja? Razlika između onoga što jesmo i onoga što nismo nalazi se samo u jednom fenomenu, senzacijama. Ono što je u sklopu naših granica, to osjećamo kao senzaciju, većina ljudi tada zaključuje: „ta senzacija, to sam ja“. Ono što ne osjećao u sklopu svojih granica, zaključak je: „ to nisam ja“.
Ljudsko tijelo, ono što svi osjećaju, nije ništa drugo nego kreacija prirode i njezinih energija. No, većina ljudi nije toga svjesno. Svaki čovjek ima senzorsko tijelo. Ako netko radi na sebi to senzorsko tijelo se razvija i uvećava, te je u stanju osjetiti sve više i više senzacija, također ono se i proširuje te na taj način otvara kapacitet da osjeti sve više stvari kao dio sebe. Kada netko aktivira svoje senzorsko tijelo, tada druge ljude i sva živa bića percipiramo kao sebe. Tada im ništa nažao ne možemo učiniti, niti su nam potrebni bilo kakvi moralni zakoni koji će određivati kako se trebamo ponašati. Energetskim radom na sebi uvećavamo svoje energetsko polje i putem njega svoje senzorsko tijelo i postajemo sve veći i veći, poput svemira. Ako smo dovoljno široki i veliki sve možemo percipirati kao sebe. U tome stanju iskušavamo život i životnu energiju u potpunosti i imamo potpunu podršku života. Upravo je to korijen mira, zadovoljstva, ugode i same naše evolucije. Ako smo dovoljno veliki, životna energija će ispuniti naše fizičko tijelo, tada ćemo u njemu osjećati ugodu, nakon toga, ona će se proširiti na um koji će osjećati zadovoljstvo i mir. Ako se ugoda prenese na emocije, tada iskušavamo ljubav, ako se ugoda prenese na vaš cjelokupni život tada ćete iskušavati stanje blagoslova i nenaporne lakoće.
Da bi netko ostvario sve to, uz iskušavanje adekvatnog stanja, nužno je osloniti se isključivo na sebe i preuzeti odgovornost u potpunosti, a to znači da nikako ne možemo biti u identitetu žrtve. Većina da bi to mogla iskušavati ovisi o vanjskim silama (drugi ljudi, hrana, lijekovi, novac, priznanja, itd.), ali to nije način iskušavanja stanja ugode .Ako netko želi iskušavati to stanje u potpunosti, prvo mora početi učiti i dovesti se u poziciju da može iskusiti sve dimenzije života i to isključivo na najdubljem nivou. Ako želite uživati u današnjem ručku, onda morati biti prazni, ali i mirni i dobrog raspoloženja. To se odnosi na sve aspekte uživanja u životu. Važno je da ostvarenje stanja ugode, mira i zadovoljstva bude vlastita kreacija, kreacija koja ide iz nutrine, a ne da je izazvana vanjskim stvarima. Ako je to vaša kreacija, znači da ste ušli u zonu u kojoj imate moć sami stvarati ovakva stanja. To znači da više ne ovisite o vanjskim faktorima te ne morate činiti ono što vam vanjski svijet kaže, a za uzvrat dobivate malo ugode koja nije stvarna i ne može dugo potrajati. To također znači da više nikada nećete imati strah da ćete patiti jer ste spoznali da kada god odlučite ova stanja možete sami stvoriti. Tek tada je moguće samostalno živjeti i dubinski istraživati život, jer više strah „kako ću u svemu tome završiti“, neće postojati. Dokle god se ne nadvlada strah od patnje, nemoguće je ući u dubinu života. Da bi to mogli moramo ovladati tim stanjima te na taj način stvoriti neuronsku strukturu i tjelesnu kemiju koja to podržava.
Mnogi su usmjereni na vanjski svijet, čineći stvari da bi iskušavali ugodu. Današnji ljudi, pogotovo u našoj kulturi, sve usmjeravaju na komfor. Nikada u povijesti čovjek nije bio ovako komforan. No, komfor ne znači mir i sreću. Iako današnji ljudi žive uz puno više komfora, jesu li sretni kao oni koji su živjeli stoljećima prije nas i koji su imali puno manje komfora? Svako iskustvo života treba biti ispunjeno ugodom, to je ono čemu svaki čovjek teži i to je pravo svako čovjeka: Tek kada čovjek od svojeg svakodnevnog života napravi ugodno mjesto za život, tek tada može upoznavati i druge dimenzije, produbiti svoje spiritualne spoznaje i spoznati spiritualni svijet. Ispravan način organizacije uma znači da sve dimenzije selfa rade zajedno i da imaju isto usmjerenje. Problem kod većine ljudi leži u tome što dimenzije selfa ne rade zajedno i svaka ima različito usmjerenje. Da bi netko došao na cilj mora imati jasno usmjerenje. Većina ljudi mijenja usmjerenja, malo je usmjereno prema jednom, pa prema drugom. Tada se ništa ne mijenja i nema ekspanzije. Ako um nije organiziran, sve dimenzije selfa ostati će bez usmjerenja i to stvara stanje destrukcije. Organizacija uma bazira se na nadvladavanju nesvjesnosti i ostvarenju svjesnosti svih aspekata uma te svih dimenzija selfa. Čovjek također treba preuzeti odgovornost za ovaj proces i za ono što želi ili ne želi manifestirati, odgovornost izvire iz organiziranog uma. Ljudska bića imaju vrlo učinkovite predispozicije za ostvarenje samorealizacije i sve što je potrebno je naučiti se služiti njima i primijeniti ih. Sve to nema nikakve veze s ideologijom i vjerovanjima koje netko ima, sve što je potrebno usmjeriti se na mjesto gdje one prebivaju, a to je nutrina. One djeluju bez obzira na status, boju kože ili nacionalnost. Da bi se samorealizacija dogodila čovjek treba organizirati svoj um. Kada organiziramo um na ispravan način, on tada organizira cijeli sustav: tijelo, emocije, misli i energije. Kada su sve dimenzije selfa usklađene s organiziranim umom, tada čovjek postaje „VELIKI ČOVJEK“.
Da bi netko postao „velikim čovjekom“, mora razviti svoj um i svoje energije. Tranceframing je razvio sustav učenja koji onima koji uđu u njega to i omogućuje. Uz usmjerenje na učenje i vježbu i vi, koji ste pročitali ovaj članak to možete ostvariti.
Autor članka: Domagoj Matijević, osnivač, autor i voditelj Tranceframing škole.
