Kuhar princa Wen Hui-a za jednu svetkovinu pripremao je kozu. Prije kuhanja rezao je meso. Činio je to tako vješto da se samo čuo zvuk blještavog noža, poput nježnog vjetra, u ritmu sa savršenim timingom. Poput plesa, poput drevne harmonije.
„Odličan posao“, kaže mu princ. „Tvoja metoda je savršena.“
„Metoda?“, odgovori mu kuhar i odloži svoj nož. „Ono što slijedim je Tao. Kada sam davno tek počinjao, ono što sam vidio ispred sebe bila je cijela koza. Nakon tri godine, više nisam vidio cijelu kozu, vidio sam samo detalje. No sada, ne vidim ništa. Moje cijelo biće to čini.
Moji osjeti su prazni i moj duh je slobodan da to čini bez ikakvog plana, samo slijedi svoje instinkte. Vođen prirodnim tijekom, otvara sve tajne, skrivene prostore.
Moj nož pronalazi sam svoj put. Ja ne režem i ne otkidam. Dobar kuhar treba novi nož svake godine, loš kuhar treba novi nož svaki mjesec, dok ja koristim isti nož već devedeset godina. Svoj nož sam koristio pripremajući tisuće koza. Moj nož je još uvijek oštar, kao da je nov. Postoje prostori između kozjih zglobova, vrh noža je tanak i oštar. Kada moj nož pronađe taj prostor, to je baš ono što je potrebno i tada on ide poput povjetarca. Istina je da također postoje i tvrdi zglobovi, ali osjećam da će takvi biti. Tada usporim i gledam pažljivo, usporim i jedva da pokrećem oštricu. Pokrećući tako oštricu, stojim mirno i puštam da me obuzme užitak u ovome što radim. Utonem u njega. Tada očistim nož i stavim ga sa strane”.
„ To je to, moj kuhar mi je upravo pokazao kako trebam živjet svoj vlastiti život“, reče princ Wen Hui.
Dobar kuhar mijenja svoj nož jednom godišnje, prosječan kuhar mijenja svoj nož svaki mjesec, majstor, kao kuhar iz ove priče koristi isti nož stalno. Njegov nož traje toliko dugo zato jer ga majstor vješto i suptilno koristi.
Ova drevna taoistička priča nadovezuje se na jedan bitan taoistički princip – moć lakoće. Kada netko nešto radi na silu također može dovršiti neku akciju, ali na takav način gubi ogromnu količinu energije. S druge strane, kada je netko u stanju tijeka tada svakoj akciji pristupa inteligentno; zna kada treba djelovati, a kada ne. Pronalazi savršenu ravnotežu između akcije i neakcije. Ideja „ne akcije“ potpuno je suprotna zapadnjačkom umu koji sve temelji na forsiranju, na tome da se mora teško i naporno stremiti prema svakom cilju, bez obzira na cijenu. Zapadnjački um programiran je da bude ambiciozan, da kontrolira, da žudi i želi. S takvim stanjem uma mnogi pate od anksioznosti i depresije, takvi ljudi prebrzo sagorijevaju. Za njih je „ne akcija“ lijenost. No, „ne akcija“ i lijenost dva su potpuno različita pojma. Kada promatramo prirodu, raditi ništa dobiva pravi smisao. Mnoge akcije treba pustiti da se dogode prirodno i tada one ne trebaju ljudsku intervenciju koja je veća od onoga što je tada potrebno. Tada se sve kreće u pravom smjeru. Iz tog stanja mnogi problemi rješavaju se sami od sebe.
Taoisti uspoređuju tao s rijekom; rijeka sama po sebi ima svoj smjer, jednom kada se netko nađe u toj rijeci, može plivati protivno struji, držati se za neku granu ili pustiti se i teći zajedno s rijekom. Većinu života ljudi plivaju protivno struji, a da to nikada ne shvate. Ljudski um ima silnu potrebu kontrolirati sve oko sebe samo da bi preživio. Taj egocentrizam je velika iluzija zato jer mnogi procesi i izvan nas i u nama nisu pod našom kontrolom. Čovjek čak nema sposobnost kontrole svoje probave, zacjeljenja rana, protok krvi, ne možemo kontrolirati druge ljude, ne možemo kontrolirati budućnost. Čak ne možemo kontrolirati u koga ćemo se zaljubiti i koga ćemo voljeti. Sve to događa se nekim svojim smjerom, inteligencijom, prirodnim putem. Kada se pustimo i tečemo sa strujom života, usklađujemo se s prirodnim usmjerenjem. To je put bez otpora koji omogućuje prirodnom da preuzme naš život. Stoga, treba se pustiti struji života umjesto da ju kontroliramo. Taoisti tao vrlo često uspoređuju s rijekom, vodom. Karakteristike vode su mekoća i poniznost. Voda je simbol taoističkih vrlina.
„ Najviše dobro je poput vode, ona daje dobrobiti svim kreacijama bez da pokušava natjecati se s njima. Ona se skuplja na različitim mjestima, ona je poput tao-a.“ (Tao Te Ching)
Iako je voda meka ona uvijek nadvlada krutost i rigidnost. Voda nema svrhu, nema ciljeve, ona jednostavno hrani sve što dolazi u doticaj s njom. Voda obavlja božanski posao, ali bez ikakve ambicije. Kada ste u tijeku, poput vode, nema usmjerenja na rezultat, nema brige za budućnost, postoji samo sada, bez obzira na situaciju. To znači biti „ovdje i sada“, živjeti u potpunosti, bez oklijevanja.
„Čovjek koji je cjelovit koristi svoj um kao ogledalo. Ništa ne prisvaja, ništa ne odbija, sve prihvaća, ali ništa ne zadržava“. (Zhuanghzi)
