Ako je svijet doista stvaran i materijalan, mi to nikada nećemo spoznati. Zavaravamo se ako mislimo da znanstvenici proučavaju materijalni svemir. Astronomija nije znanost o zvijezdama, astronomija je znanost o ljudskom iskustvu onoga što nazivamo zvijezdama. Mineralogija nije znanost o kamenju, to je znanost o ljudskom iskustvu onoga što nazivamo kamenjem. Također, ne vidimo stvarne boje, samo imamo iskustvo promatranja boja, no zapravo imamo iskustvo različitih razina frekvencija. Ništa oko nas ne postoji kao boje, to je potpuno subjektivno iskustvo. Što god da vidimo, čujemo, osjetimo je samo ljudsko iskustvo. Ono što iskušavamo kao nešto izvan nas nije baš uvjerljiva hipoteza. Ako svijet i jest materijalan, to nikada u potpunosti mećemo znati, ono što jedino poznajemo je naše iskustvo svijeta.
Svaki čovjek je polje svijesti koje transcedentira vrijeme i prostor i koje nema ograničenja.
Postoji vrlo paradoksalna definicija onoga što jesmo i tko smo. Ta definicija vrlo je slična onome do čega su došli kvantni fizičari, npr. Fred Allan Wolf. Ta definicija je u relaciji s subatomskom tvari i svjetlosti. Sve što postoji je val – čestica paradoks. Subatomska tvar je istovremeno i val i čestica. Svjetlost je istovremeno foton i elektromagnetski val.
Čovjek je istovremeno „newtonovski“ objekt i biološki stroj, ali istovremeno čovjek je i neograničeno polje svijesti koje transcedentira vrijeme, prostor i linearnu kauzalnost. Postoje dva komplementarna aspekta onoga što jesmo i oni se manifestiraju u različitim okolnostima.
U materijalnom aspektu imamo tijelo i ograničenja, u izmijenjenom stanju svjesnosti ta ograničenja nemamo i u izmijenjenom stanju svijesti ne moramo iskušavati sebe kao nešto čvrsto. To su dva komplementarna aspekta onoga što jesmo i svaki od tih aspekata ima svoj modalitet svjesnosti. Taj „newtonianski“ dio nas nazivamo hilotropski modalitet. Hilotropizam znači usmjerenje prema materijalnom. Iz kozmološke perspektive to znači kretanje iz praznine u inkarnacijski niz, u uvjetovanu realnost, u materijalni svijet. Takva svijest stalno potvrđuje da smo tijelo, ego, da živimo u materijalnom svijetu, da su objekti čvrsti te da dva ili više objekta ne mogu okupirati isti prostor. Prostor je trodimenzionalan, vrijeme je linearno i sve, ali baš sve, ima svoj uzrok i posljedicu. Živjeti isključivo u tom modalitetu znači biti zatočen u zatvoru uma. Oni koji ne izađu iz tog modaliteta materijalni svijet i njegova ograničenja biti će njihova stvarnost.
No, postoji i drugi modalitet svijesti kojeg nazivamo holotropski modalitet koji označava kretanje prema prema praznini, prema cjelovitosti. U kozmologiji to znači kretanje od odvojenog identiteta prema jedinstvu, to znači nestajanje granica, iskušavanje sve većih i veće cjelovitosti.
Čovjek je jedna vrsta dinamike u kojoj se ta dva kretanja (holotropsko i hilotropsko) konstantno izmjenjuju.
Iskustva holotropske svijesti potvrđuju da čovjek nije samo tijelo i ego, da nije samo kruta tvar, te da svijet samo skup orkestriranih iskustava. Iz holotropskog modaliteta možemo spoznati da sve što imamo je jedno iskustvo.
Ta dva modaliteta svijesti komplementarna su i niti jedno od njih nije patološko. Stoga, dobro je iskušavati holotropsko stanje svijesti. Treba ga iskušavati u pravom kontekstu (ne bi bilo dobro iskušavati ga u svakodnevnom životu, npr. na radnom mjestu).
Vrlo bitno je kultivirati holotropski i hilotropski aspekt, a to je jedino moguće učenjem i spiritualnim radom na sebi. Na taj način možemo nadvladati usmjerenje (kognicentirčnost) na hilotropsku realnost. Ako želimo iscijeliti sebe i druge, moramo biti u holotropskom stanju svjesnosti. Ako želimo zakoračiti u dublje izvore kreativnosti moramo ući u holotropski modalitet. Ako netko ne može razlikovati ova dva modaliteta onda je to veliki izvor problema. Dijelovi uma koje smo ostavili negdje drugdje, u raznim traumama nalaze se u holotropskom svijetu i imaju intenciju ponovno se vratiti u hilotropski svijet kako bi kompletirali sami sebe.
Ako živite u oba svijeta istovremeno, to je izvor problema.
Ako miješate ta dva svijeta tada imate problem...također, ako ste zapeli u porođajnom kanalu možete imati probleme u životu,tada još uvijek u holotropskom modu proživljavate to iskustvu. U interakciji holotropskog i hilotropskog uvijek postoji dinamička tenzija; holotropsko se želi vratiti u hilotropsko i obrnuto. Kada se ta dva modaliteta svjesnosti pomiješaju i kada ih netko iskušava zajedno, onda se to naziva psihopatologija, a to je sve više i više obilježje svijesti mnogih ljudi u „novo normalnoj“ realnosti.
