U životu većine ljudi događaju se dva procesa: prvi je život svjesnog uma u kojem je svjesni um poligon uma persone. Um persone svima daje narativ što znači život, i definira njihov osjećaj selfa. Sve to stvara i evaluaciju iz točke nečijih očekivanja, ambicija te osobne agende. Drugi proces je povezan sa stvarnim životom i stvarnim iskustvima. Kada god se dogodi stvarno iskustvo ljudi ga interpretiraju u skladu s programima uma persone. Sve što se događa ima svoju oznaku i svoj folder. Sve je to vrlo čvrsto i poznato, to se odnosi i na ugodna i neugodna iskustva. No, kada sva ta iskustva promatramo bez oznaka i izvan foldera, tada putem njih možemo iskusiti vječnost. Naime, iz ove perspektive, kada iskušavamo bilo što bez oznaka i očekivanja to predstavlja svojevrstan ulaz u vječnost. Duhovna praksa nas ponovno povezuje sa stvarnim izvorom života. Njome treniramo naš kontakt s prirodnim stanjem stvarajući odnos s njime. Jedna od vrijednih stvari toga kontakta je da kada se povežemo s prirodnim stanjem stvaramo poziciju iz koje možemo percipirati sebe i život bez ikakvih distorzija, baš onakav kakav je. Ako netko to stanje ne ostvari, majmunski um će svako životno iskustvo pokušati uklopiti u svoj narativ. Povezivanjem s prirodnim stanjem izlazimo iz toga procesa. Mnogi su uvjereni da ono što iskušavaju je stvarno iskustvo, no nije, to je iskustvo uklopljeno i distorzirano narativom. To nije pravi život, to je ideja o njemu.
Sve stvari međuovisno proizlaze iz praznine, ništa ne postoji odvojeno i upravo zato je sve prazno. To se razlikuje od nihilističkog pogleda koji kaže da ne postoji ništa. S obzirom da sve u postojanje dolazi međuovisno, tako je i karma fenomen koji je međuovisan te ne postoji odvojeno. Stanja praznine i samsare su također međuovisna, bez samsare (patnja) ne bi se mogla spoznati praznina i obrnuto. Sve nastaje zato jer je sve međuovisno. Uzrok i posljedica su međuovisne, također akcija i onaj tko čini akciju su međuovisni. Jedno ne može postojati bez drugog. Netočno je reći da karma ne postoji, to je velika iluzija, također imati uvjerenje da su uzrok i posljedica ultimativna realnost je također iluzija. Karma ne funkcionira na razini ultimativne realnosti niti je dio nje, no ona se manifestira u relativnoj realnosti, na toj razini ona je stvarna, ona postoji i svatko ju iskušava. Npr. tijekom budnog stanja svatko iskušava točno određenu vrstu realnosti koja je stvarna, no kada sanjamo također postoji realnost, sama po sebi. Realnost sna je stvarna dok san traje. Naša svakodnevna iskustva u budnom stanju su također stvarna sve do točke dok čovjek funkcionira izvan razine originalnog uma i sve dok se taj um ne probudi ona će takva i ostati. Ultimativno gledajući ona nisu stvarna i samim time se mogu nadvladati. Iako karma i sve ostalo što iskušavamo u relativnoj realnosti nema nikakvu trajnu esenciju, samim time ništa od toga nije stvarno. Sve što iskušavamo, iskušavamo zato što je karma blisko vezana s onim što činimo. Ona je prisutna u svačijem životu, bez obzira voljeli mi to ili ne. S druge strane reći da sve to nije stvarno također nije istina. Sve je određeno terminima naših subjektivnih iskustava te subjektivnim nivoom postojanja. Sva ta iskustva ostavljaju otiske u našoj svjesnosti.
Iako čak ni najčvršća svjesnost nema stabilnost već isključivo različita stanja te se nema za što držati, ona se svejedno događa. Uvijek postoji dvosmjerni promet između ulaznih informacija koje se procesuiraju te ostavljaju karmičke otiske u nesvjesnom, te vanjskih reakcija gdje upravo otisci stimuliraju osobu kako bi reagirala na unaprijed određen način. Ti obrasci koje smo kreirali tijekom života ne mogu se tek tako odbaciti i upravo oni predstavljaju nečiju relativnu istinu. Svi ti otisci moraju se uzemljiti u svakodnevnim životnim iskustvima. Početak transcedencije karmičkih ograničena obilježen je potrebom da se ostvari stanje „prajne“ (sansrk. mudrost) uvidom u stvarnu prirodu realnosti i njezinu prolaznost. Kada se „prajna“ počne ostvarivati kroz proces sustavnog rada na sebi, tada dolazimo u mogućnost ostvariti ravnotežu između onoga što je relativno i što je ultimativno stvarno. To je glavna točka jer ako se ta ravnoteža izgubi tada je nemoguće ostvariti potpuno samoostvarenje. Bez svjesnosti misli, osjeta i emocija relativne realnosti, spoznaja ultimativne realnosti neće se dogoditi. Potpuno oslobođenje događa se na dva različita nivoa, relativnom i univerzalnom. Na relativnoj razini potrebno je kultivirati mentalne forme, emocionalni repertoar, cijeli spektar osjeta. U kontekstu ultimativne razine potrebno je ostvariti originalno stanje uma koje jedino može spoznati tu razinu. Oslobođenje se ne može ostvariti bez razumijevanje i rada na karmičkom aspektu. Jako je važno u cijelom procesu koristiti sve svoje dostupne resurse kako bi se dogodila „prajna“, koja kako se vrlo često kaže „uništava“ karmu te sve njezine naslage i tragove. Sve što činimo da bi ostvarili „prajnu“ stvara „dobru karmu“. Za takvo što trebamo osvijestiti i ostvariti puno toga: zdravo tijelo, stabilno stanje svijesti, imati emocije pod kontrolom, nadvladati rigidnost i zatvorenost. „Prajna“ proizlazi upravo iz toga, činiti stvari koje nadvladavaju „negativnu karmu“. Karma sama po sebi nema nikakvu realnost, no ona je stvarna na relativnoj razini zato što je na toj razini iskušavamo.
Vanjske stvari vas nikada neće učiniti sretnijima, vi ste ti koji jedini to mogu učiniti, nitko drugi osim vas nije odgovoran za to. Iz ovoga proizlazi i spiritualna lekcija: kada se sustav programa (vjerovanja) suoči s realnosti, tada većina ljudi ulazi u destruktivna stanja i iz njih djeluje. Određeni broj ljudi će umjesto da promijeni svoj sustav programa, nastojati promijeniti samu realnost, no to također neće dovesti ka osjećaju potpunosti i sreće. Tada će tražiti da svi ljudi oko njega promijene i naprave ono što ta osoba traži. No to je također utopija koja nema veze s realnosti. Sve je to povezano s tvrdoglavim odbijanjem promjene uma persone i njegovih programa, to je zadnje što će većina napraviti, umjesto toga pokušati će mijenjati i prilagoditi cijeli svijet i druge ljude sebi.
Bitno je također razumjeti da kao što se mi oslanjamo na sustav programa uma persone, tako i drugi ljudi imaju svoj majmunski um i svoje programe na koje se oslanjaju. Niti jedan od tih sustava nije isti. Živimo u nesavršenom svijetu koji zasigurno neće slijediti vaše kriterije. Ono što je važno je definirati svoje originalne standarde življenja i živjeti ih, fokusirano, dosljedno i odlučno. Da bi se spoznalo te standarde nužno je živjeti iz wu wei pozicije. Upravo to vodi transcedenciji nečije karme.
