Većina ljudi na ovome svijetu teži za materijalnim dobrobitima, srećom, pohvalom i dobrom reputacijom. Kada se dogodi suprotno (gubitak, nesreća, kritika i kada se stekne loša reputacije) ljudi uglavnom imaju ekstremne reakcije. Biti sretan ljudima nikada nije problem i svi teže ka ostvarenju toga.
Jedan od ciljeva rada na sebi je uravnotežiti te ekstreme, kako bi ostvarili i održali staloženost.
S obzirom da većina ne razmišlja o smrti, nije dobro razmišljati da ćemo živjeti 100 godina.
Dharma praksa započinje unutar uma koji želi nadvladati patnju. Iz te točke radimo na odbacivanju samo usmjerenih stavova i programa i kaotični self malo po malo stječe mudrost spoznajući prazninu. S jakom odanosti prema ovom životu i vanjskoj realnosti većina nema prostora za napuštanje razmišljanja samo o onome što iskušava sa svojih pet osjetila i što iskušava zahvaljujući pričama svojeg uma. To je razlog zašto većina ne ulazi u dharma praksu. Prva stvar koju netko treba spoznati jest da nemamo puno vremena u ovom dragocjenom životu i stoga suludo je živjeti zaluđeno i nesvjesno. Dragocjeni ljudski život ima veliko značenje, no ako ne osvijestimo da imamo jako malo vremena, nikada se neće dogoditi njegova spoznaja.
Nečiji kapacitet može biti mali, srednji ili veliki, no sve dok ne vidi da samsara nema nikakav smisao, tek tada može započeti učenje i trening kako bi izašli iz samsare. Kada počnemo spoznavati da uobičajeno postojanje nema srž niti smisao, tada malo po malo počinjemo generirati mir, suosjećanje i plemenitost prožete s mudrosti koja proizlazi iz praznine. Tek tada možemo spoznati svoj puni kapacitet i biti od trajne koristi drugima . Patnja, sama po sebi, je breme satkano od različitih dijelova. Njezina baza je tijelo koje je satkano od različitih memorija i koncepata.
Oslobođenje je stanje slobodno od karme i mentalne patnje koja stvara karmu. Osloboditi se moguće je jedino kroz spoznaju praznine.
Ako je neki objekt koji vidimo samo 10% privlačan, um dodaje dodatnih 90% sa svoje strane i tada nam je taj objekt 100% privlačan. Ista stvar je i s averzijom. Ako smo slobodni od mentalnih koncepata slobodni smo i od briga koje stvaraju patnju.
Život u konceptualnoj realnosti je samo po sebi stresan. Ljudi i ostala živa bića uvijek su se morali boriti da dođu do hrane, skloništa i sigurnosti. Također, postoji i stres prilikom pronalaženja srodne duše i održavanja vrste. Svijet u kojem živimo nije rajski vrt.
Pitanje patnje ili stresa i onoga što učiniti s time je centralno pitanje u abhidharmi. Poput medicinskih istraživanja, budistički učenici i praktikanti katalogizirali su detalje ovog sindroma kako bi mogli liječiti simptome i kako bi pronašli krajnji lijek.
Iskustvo stresa može se sagledavati kroz skupinu neugodnih senzacija, stres možemo iskusiti kao pritisak, tjeskobu ili klaustrofobiju. Ponekad postoji puno izazova s kojima smo suočeni i to mnogima izgleda kao da se utapaju. Stres nas može učiniti da se osjećajmo stjerani u kut i kao da nemamo izlaz. Možemo se jednostavno zamrznuti ili uzburkati s puno tjeskobe koja nas može silno uznemiriti. Tijekom stresa nema zraka, nema prostora, nema svježine niti bezbrižnosti. Pod utjecajem stresa, nešto što je inače lako i jednostavno postaje nemoguće i gdje god da se okrenemo čini nam se da ne postoji izlaz. Kada smo pod stresom naše tijelo je zgrčeno. Mentalno, naše razmišljanje je također zgrčeno i ne postoji tijek. Emocionalno osjećamo se prestrašeno i nervozno, i kod najmanje iritacije možemo „puknuti“ i reflektirati svoju ljutnju ili bijes. Ili pak s druge strane, možemo se uvući u sebe i zatvoriti. U stresu zaboravljamo i disati, što je i jedan od glavnih razloga što naše tijelo iskušava bol. Jednom kada čovjek počne razmišljati o stvarima koje mu stvaraju stres, popis postaje sve veći i veći. Možda taj popis može početi s vidljivim problemima kao što je nalaženje novog posla ili otplaćivanje rate kredita. No i samo čitanje vijesti na internetu ili televiziji također može stvoriti stres.
Kada iskušava stres, većina ljudi se bori kako bi pronašla nekoga ili nešto koga ili što će kriviti. Pretpostavljaju da postoji neki vanjski uzrok zbog kojeg se osjećaju tako loše te vjeruju da ako riješe tu situaciju da će sve opet biti dobro.
Ako i postoji neki očiti vanjski razlog katkada možemo napraviti nešto da ga riješimo, možemo prestati se družiti s nekom osobom, izbjegavati situacije koje nas uznemiruju.
Također, postoji i puno situacija gdje ne možemo ništa učiniti, bez obzira kako one stresne bile.
Postoji puno mapa stresa u učenjima abhidharme. S obzirom da je u tom učenju najvažnije predati se onome što može unaprijediti uvjete života, svojega i svih drugih ljudi i bića, neophodno je razumjeti kako se bespotrebno zapetljavamo u slojeve i slojeve stresa, te kako možemo rasplesti te čvorove.
Da bi to mogli, prvo trebamo pogledati u ono što podupire emocionalni stres kojeg možemo opisati kao ukorijenjeni obrazac misli. U skladu s takvim mentalnim preokupacijama, vežemo se za stresnu situaciju i na takav način činimo ju još gorom. Kroz konfuziju niti mijenjamo tu situaciju niti stav, već samo nadodajemo ulje na vatru.
Staloženost je jedino rješenje, nju treba razviti, Tranceframing škola vas može naučiti kako.
