Civilizacije imaju karakteristike živog organizma. One rastu i napreduju te propadaju u životnim ciklusima. Svjetski povjesničari identificirali su određena društva koja su prošla kroz cijeli krug. Primjerice, rimska civilizacija jednom je bila vrlo moćna sila u svijetu, ali sada je u potpunosti istrijebljena. Ista sudbina dogodila se i Babiloncima, Majama i ostalim civilizacijama. Danas se smatra da su četiri civilizacije došle u zreli stadij razvoja, dok se peta tek pojavila na kulturnom horizontu. Peta civilizacija povezuje se s kompjutorima. Budući da se kompjutori baziraju na komunikaciji između čovjeka i stroja, oni predstavljaju jedan oblik masovne komunikacije. Također, kako se kompjutorski sustav i njegove aplikacije razvijaju poprilično brzo, teško je predvidjeti što će se iduće dogoditi. Prve četiri civilizacije ugledale su svijetlo dana, ali peta je kao novorođenče koje je otvorilo oči po prvi puta. Međutim, budući da svjetska povijest sadrži kompletne bilješke prve četiri civilizacije, moguće je identificirati određene povijesne obrasce koji se odnose na razvojne faze svake civilizacije. Jednom kad se utvrdi generalan obrazac, vrlo ga je lako primijeniti na civilizaciju koja se tek počela razvijati.
Neki od obrazaca koji su se pojavili u prve četiri civilizacije ukazuju na to da kad se u društvu pojavi poboljšana tehnologija komuniciranja, to iz temelja mijenja i oblikuje samu kulturu. Također, nove civilizacije proizvode nove institucije moći koje s vremenom postaju organizirani i odvojeni centri moći s namjerom da prisvoje političku i kulturnu dominaciju. Isto tako, svaka civilizacija razvija svoje dominantne vrijednosti i vjerovanja, svoje modele atraktivnih osobnosti i svoju "religiju" u širem smislu riječi. Osim toga, svaku civilizaciju obilježava napredak i kulturna kreativnost u početku, formiranje carstva u etabliranoj fazi te nasilje od strane stvorenih carstava u fazi gašenja. Vrijednosti koje su imale određeno značenje na samom početku civilizacije ustupaju mjesto svom polaritetu u trenutku kad se određenoj civilizaciji bliži kraj. I na kraju, obrazac koji se ponavlja u svakoj civilizaciji pokazuje da dolazak nove civilizacije utječe na institucije koje su u prošlim civilizacijama bile dominantne.
I u znanstvenim krugovima se nagađa o ovim stvarima. Znanstvenik Michio Kaku spekulira o budućnosti ljudske civilizacije kao i mogućnosti za samodestrukciju ili napredak.
