Bez obzira na to što ljudi imaju sposobnost mišljenja, što su stvorili jezik, sveobuhvatnu psihologiju i kulturu, i dalje su zadržali neke uobičajene navike koje posjeduju i drugi oblici života. Emocionalni sustav najviše utječe na ljudsku aktivnost i glavni je pokretač razvoja bolesti. Vrlo je važno naučiti na koji način emocije funkcioniraju u obitelji, poslu i općenito u društvu. Imajući dobar uvid u njihovu funkcionalnost, otvaraju se brojne mogućnosti za rješavanje problema u važnim aspektima vlastitog života.
Utjecaj obitelji na pojedinca
Prema učenju psihijatra Murraya Bowena, teorija obiteljskih sustava objašnjava ponašanje čovjeka u sklopu obitelji koja preuzima ulogu temeljne emocionalne jedinice. To znači da je za obiteljske članove karakteristična snažna emocionalna povezanost. Obitelj ima ogroman utjecaj na misli, osjećaje i ponašanja pojedinaca unutar nje i zato nam se ponekad učini da zajedno sa svim članovima obitelji dijelimo istu emocionalnu kožu. Kao ljudska bića, skloni smo jedni drugima nametati podršku, odobrenja, tražiti pozornost, reagirajući na taj način na potrebe drugih ljudi kao i na njihova očekivanja ili bilo kakvu vrstu zabrinutosti. Upravo zbog ljudskih potreba takve vrste, javlja se emocionalna ovisnost članova o obitelji ili njenim članovima. Takva ovisnost stvara veću povezanost članova, međusobnu suradnju vezanu uz zaštitu, osiguranje doma, hrane i sl. Nadalje, što je jedan član tjeskobniji, to se taj negativan osjećaj više širi kroz obitelj, poput virusa i pogađa ostale članove kako bi se na cijelu obitelj raspodijelio podjednako, a ne da jedan član pati sam. Ta pojava mogla bi se nazvati svojevrsnim načinom kompenzacije boli nakupljene u obitelji, a može se povezati i s kvarom jednog dijela automobila čiju zadaću preuzimaju ostali, zdravi dijelovi te se i oni troše kako bi mehanizam opstao kao cjelina. Kad se to dogodi, članovi koji su na sebe preuzeli tuđu bol, osjećaju se izolirano i preplavljeni su osjećajima. Uzmimo za primjer dva slučaja. U prvom slučaju, osoba preuzima preveliku odgovornost za nevolje drugih dok u drugom slučaju, osoba dopušta drugima da preuzimaju kontrolu nad njenim razmišljanjima i odlukama. U oba slučaja, rezultat je recipročan – više je tjeskobe i stresa, a manje stabilnosti i zadovoljstva. Upravo iz toga proizlazi da član koji je najviše sklon prilagođavanju počinje upijati tjeskobu te postaje sklon depresiji, alkoholizmu, promiskuitetu i ostalim poremećajima na psihičkoj, ali i tjelesnoj bazi.
Temelj emocionalnog sustava
Trokut je odnos prisutan između troje ljudi i smatra se da čini tzv. molekulu svakog većeg emocionalnog sustava upravo zato što je trokut najmanja stabilna jedinica odnosa. Emocionalni sustav koji obuhvaća samo dvije osobe nije stabilan zato što tolerira vrlo malu količinu napetosti, mnogo manje nego kad je uključen treći član. Uobičajeni obrazac trokuta obuhvaća dva člana unutarnjeg kruga koja su međusobno snažno povezana (insiders) i jednog člana na vanjskoj poziciji (outsider). To dvoje povezanih nastoji izbaciti vanjskog člana koji ulaže silan napor kako bi im se približio. Upravo zbog toga trokuti značajno doprinose razvoju kliničkih bolesti, pogotovo ukoliko se dogodi zamjena insidera s outsiderom. U tom se slučaju emocionalni trokut pretvara u ishodište depresije ili tjelesne bolesti. Npr. članovi unutarnjeg kruga su majka i otac koji se fokusiraju na ono što nije u redu s njihovim djetetom koje je na vanjskoj poziciji, što može izazvati u njemu buntovničko ponašanje.
Postupna evolucija vlastitoga Ja
Kao što je već poznato, obitelji i ostale društvene zajednice uvelike utječu na razmišjanja, osjećaje i ponašanja drugih ljudi, ali pojedinci se međusobno razlikuju po osjetljivosti na grupne misli, dok se grupe razlikuju prema količini pritiska koji vrše na ostale u svrhu ostvarenja većeg konformiteta. Što je manje razvijena prava priroda čovjeka, to drugi ljudi imaju više utjecaja na rad te osobe. Temelji prave prirode ljudske ličnosti urođene su, ali obiteljski odnosi pojedinca tijekom djetinjstva i puberteta uvelike utječu na konačni rezultat razvijenosti čovječje suštine. Jednom kad je uspostavljena, ta razina rijetko se mijenja, osim u slučaju da osoba čini strukturiran i dugoročan napor kako bi je promijenila.
Višegeneracijski prijenos
Razina razvijenosti ličnosti čovjeka može utjecati na životni vijek, bračnu stabilnost, reprodukciju, zdravlje kao i na postignuća u obrazovanju i radu. Ukoliko je razina razvijenosti u pojedinaca visoka, imat će neuobičajeno stabilan odnos u užoj obitelji, što mnogo pridonosi društvu. S druge strane, pojedinci koji nemaju vrlo razvijenu ličnost imaju kaotične živote kojima uvelike ovise o drugima. Uzrok veće ili manje razvijenosti prirode pojedinca duboko je ukorijenjen u prethodnim generacijama.
Emocionalni proces uže obitelji opisuje četiri temeljna obrasca odnosa koja otkrivaju gdje počinju obiteljski problemi:
1. U bračnom sukobu napetost raste i svaki od supružnika širi vlastito nezadovoljstvo u bračni odnos te se fokusira na ono što nije u redu kod drugog supružnika.
2. Jedan od supružnika pritišće drugog da razmišlja i djeluje na određen način, tako da druga osoba trpi pritisak, u cilju da se održi sklad, ali to se ne događa.
3. Osjećaj manje vrijednosti u djece javlja se kada roditelji u prevelikoj mjeri usmjeravaju svoje strahove na dijete. Pod strahove se ubrajaju idealizirana slika djeteta ili pak negativna slika o istom te posljedično dolazi do toga da je dijete sve više fokusirano na vlastite roditelje, što oslabljuje sposobnost djeteta da se osamostali.
4. Emocionalna udaljenost je povezana s ostalim obrascima utoliko što se ljudi udaljavaju jedni od drugih kako bi smanjili, tj. prilagodili intenzitet odnosa, ali pritom postoji rizik da će se u potpunosti odvojiti.
Što više tjeskobe upija jedan član, toliko manje ostali to moraju, što znači da neke obitelji održavaju svoju harmoniju na štetu drugih koje obično nemaju namjeru povrijediti, ali u takvim slučajevima netko nužno nastrada.
Obiteljsko zrcaljenje je proces u kojem roditelji prenose svoj emocionalni teret na dijete. Događa se u sljedeća tri koraka:
1. Roditelj je usmjeren na dijete iz straha da s djetetom nešto nije u redu.
2. Roditelj objašnjava ponašanje djeteta potvrđujući svoj strah.
3. Roditelj postupa s djetetom kao da s njim stvarno nešto ne valja.
Djeca na taj način mogu usvojiti iste probleme koji su imali njihovi roditelji i oni mogu imati velik utjecaj na život djece. Primjerice, dijete može postati preosjetljivo u smislu povećane potrebe za pozornošću i odobravanjem, može se teško nositi s očekivanjima ili imati sklonost okrivljavanju drugih, mogu početi preuzimati odgovornost za tuđa raspoloženja i reagirati vrlo impulzivno kako bi se riješila tjeskobe.
Emocionalna odsječenost zahvaća ljude koji svoje neriješene emocionalne probleme s roditeljima, braćom i sestrama ili drugim članovima obitelji rješavaju tako da u potpunosti izbjegavaju bilo kakav emocionalni doticaj s njima. Emocionalni kontakt može se smanjiti ukoliko se osobe odsele od svojih obitelji, a za osobe koje međusobno dijele životni prostor može biti smanjen tako što će izbjegavati osjetljiva pitanja. Odnosi, naime, mogu izgledati bolje ako ih ljudi pokušaju zataškati, ali to znači da problemi samo stagniraju, a nisu zapravo riješeni.
Položaj među braćom i sestrama
Ljudi koji su sa svojom braćom i sestrama odrastali u isto vrijeme, imaju vrlo važne zajedničke karakteristike. Tako primjerice starija djeca često teže vodećim položajima za razliku od mlađe djece koja često vole slijediti stariju braću i sestre. Važno je napomenuti da osobine jednog položaja nisu bolje od drugog, već se zajedno nadopunjuju. Na primjer, najstarije dijete kao vođa može skladno funkcionirati s najmlađim djetetom kao asistentom. Mlađa djeca također vole biti glavna, ali njihov se stil vođenja razlikuje od stila starijih. Srednja, pak, djeca pokazuju funkcionalne značajke i starije i mlađe braće.
Murray Bowen prvi je povukao usporednicu između načina funkcioniranja u obitelji i u nekoj široj društvenoj zajednici u vrijeme kada je radio s maloljetnim delikventima. Zaključio je da su ta djeca rasla u okružju u kojem su im roditelji govorili da ih vole bez obzira na to što čine. Usprkos oštrim kaznama i upornim predavanjima o tome kako biti odgovoran, takvi roditelji idu preko svojih granica dopuštajući previše svojoj djeci. Posljedica takvog roditeljskog ponašanja je da djeca uskoro postaju potpuno ravnodušna na njihove kazne te odgojna učinkovitost roditelja postepeno iščezava.
Bowenova teorija objašnjava najčešće promjene u ponašanju roditelja i osvjetljuje njihov mogući uzrok u prošlosti. Pomoću osam dijelova na koje je podijelio svoju teoriju, otvara mogućnost roditeljima da je koriste za pomoć kao šablonu kako bi bili uspješniji u razumijevanju svoje djece i tinejdžera, ali onima koji nisu roditelji da bolje razumiju svog partnera.
Autorica: Nika Hrvatić
