Misli vrlo često znaju biti obmanjujuće, iracionalne i potpuno besmislene. Bez obzira na to, većina ljudi krivo interpretira misli smatrajući da su one istina. Ta kriva interpretacija može biti jako opasna i za čovjeka koji misli te misli, ali i za druge ljude.
Misli nas uvijek mogu izluditi stvarajući strašne priče u vezi realnosti i to bez ikakvog stvarnog dokaza te nas razdiru zato što smo puni prosudbi prema sebi i prema drugima. Kada veća skupina ljudi preuzme iracionalne, krive ideje te i počne smatrati istinom, to može dovesti do kolektivne mržnje i neprijateljstva, bez obzira što ih netko smatra istinom. Misli su samo misli i zato što mislite to ne znači da je to istinito.
Istaknuta povijesna, religijska i filozofska figura u kontekstu misli je Buda koji je prepoznao prolaznost misli koje dođu, pa odu i mijenjaju se cijelo vrijeme. Immanuel Kant, veliki njemački filozof smatrao je da su misli način putem kojeg um procesuira i kategorizira vanjski svijet. Za njega su misli konstrukti uma uvezi vanjskog svijeta koji nastaju na temelju onoga što osjeti primaju izvana, ali to nije potpuna reprezentacija tog vanjskog svijeta.
Kognitivni neuroznanstvenici opisuju misli kao posljedicu kompleksne neuralne mreže. Za njih je svaka misao je rezultat razmjene milijuna neurona koji razmjenjuju električne i kemijske signale kroz vrlo kompleksne obrasce. Znanost ipak nije mogla dokazati da su misli savršeno ogledalo vanjskog svijeta. Iz te perspektive misli su samo nesavršeni konstrukti koji su vrlo često distorzirani subjektivnim iskustvima. Iako je dokazano da je ljudski misaoni kapacitet jako bitan za preživljavanje, misli nikada ne bi trebalo uzimati kao nešto najvažnije i najvrijednije. U budizmu percepcija jastva je iluzija. Oni poriču da je „ja“ naše glavno i nepromjenjivo jastvo. Ono je zapravo samo ideja, percepcija i način putem kojeg um pokušava razumjeti ono što mu je nepoznato. Iako su misli vrlo često obmanjujuće, njima se vrlo često nastoji predstaviti istina, čak i ona kada te misli sugeriraju potpuni nonsens.
Puno je načina gdje ljudi dopuštaju svojim mislima da ih prevare. Glavni način putem koje misli varaju je fenomen pretjerane generalizacije. Um ima tendenciju stvaranja zaključaka temeljem jednog ili više događaja i onda se ti zaključci primjenjuju u slučajevima gdje se oni objektivno ne mogu primijeniti. Npr. nekoga je ugrizao pas i tada ta osoba počinje vjerovati da su svi psi opasni te da mogu ugristi čovjeka bez ikakvog razloga. Takva osoba prekomjerno generalizira ideju da svi psi mogu napasti čovjeka. Naravno, to nije istina jer se većina pasa ne ponaša na način koji je dotična osoba iskusila. No, s obzirom na ozbiljnost tog događaja, percepcija te osobe je jako jaka i istrajna. No, radi se o misli koja dezinformira i kojoj se nikako ne bi trebalo povjerovati. Kada u ljudskom umu jedan ili više događaja postanu reprezentacija cjeline tada se stvara distorzirana percepcija, a to je vrlo opasno i kontraproduktivno.
Također, postoji i fenomen kognitivnih pristranosti koje zamračuju ljudske prosudbe i percepciju zbog neispravnog razmišljanja. Tipična kognitivna pristranost je npr. konzervativizam koji se odnosi na ljudsku tendenciju da takvi ljudi ne preispituju i ne osvježavaju svoja vjerovanja. Oni ne prihvaćaju nove informacije čak i onda kada se stare informacije dokažu krivima. To vrlo često možemo vidjeti kod religijskih, ideoloških i političkih pogleda na svijet. Ti pogledi stvaraju osjećaj lažne jasnoće i sigurnosti te ih indoktrinirani ljudi tada brane. U trenutku kada se suoče s novim dokazima koji ukazuju da su njihova vjerovanja i pogledi krivi, oni će napraviti sve da bi diskreditirali taj novi dokaz, novu informaciju. To pogotovo možemo vidjeti u ovim vremenima. Najbolji primjer je vrijeme tzv. pandemije (koje još nije završeno i oko kojeg se i danas vode velike polemike).
Neorganizirani um (a takav je kod većine) uvijek stvara deluzije. Um je jako dobar u generiranju lažnih realnosti koje se za takav um čine itekako stvarne. Dovoljno je pogledati sadržaj snova te kako uvjerljive te kreacije uma mogu biti. S obzirom da misli nisu točna refleksija realnosti već konstruirana interpretacija realnost, nužno je uvježbati biti na oprezu u prihvaćanju svojih misli kao istine. No, većina ljudi ima tendenciju prihvaćanja svojih misli kao istine, pogotovo s onim mislima koje se uklapaju u njihovu percepciju. Kada misao krene krivim smjerom ona može postati jako opasna, i za one koji je misle te prema drugima.
Način na koji razmišljamo utječe i na emocije koje osjećamo. Sve to funkcionira i na kolektivnom nivou. Kada nas mediji zasipaju s dezinformacijama i jakim prosudbama koje stvaraju strah, podjelu i mržnju stvara se podloga za potencijalno jako opasne situacije. Takve situacije mogu rezultirati nasiljem, oduzimanjem sloboda, represijom, a to se je u povijesti jako puno puta dogodilo (svi smo tome svjedočili i u nedavnoj povijesti, ali to se događa i sada).
Povijest nas uči kako proizvedena misao na masovnoj skali može mobilizirati milijune ljudi. Također, konstantno poricanje konvencionalnog znanja također može dovesti do ekstrema. Npr. ideja da je planeta zemlja ravna ploča. Nebrojeno puta znanost je dokazala da je zemlja okrugla, ali postoje ljudi koji su uvjereni da je zemlja ravna ploča i da su znanstvene tvrdnje u vezi toga dio velike urote. Grupa ljudi koja dijeli ta uvjerenja izolira se od drugih ojačavajući ta uvjerenja. Naravno, zajednica ravnozemljaša nije nikome prijetnja, ali u povijesti postoji puno primjera gdje takve stvari mogu voditi do velikih pogrešaka, katastrofa i teških situacija.
Tipičan primjer je i rat u Iraku u čijoj osnovi je proizvedeno uvjerenje (lažno) da je Irak posjedovao nuklearno oružje. To uvjerenje širili su masovni mediji i ono je uzrokovalo američki napad na Irak koji je kao posljedicu imao veliki broj nedužnih žrtava. Na kraju dokazano je da Irak nije posjedovao nuklearno oružje i nitko zbog toga nije odgovarao. Vrlo često izloženi smo različitim instancama državne ili korporativne propagande koja mobilizira ogroman broj ljudi kako bi se borili za nešto što se temelji na laži i deluziji.
