Vrlo često um nije tamo gdje je tijelo. Vrlo često idemo kroz svakodnevne aktivnosti bez svjesnosti uma, potpuno uključeni u njih. Tada nama upravlja pohranjena svjesnost dok svjesni dio uma može promišljati o tisućama drugih stvari. U takvim situacijama pohranjena svjesnost djeluje na svoj jedinstveni način. Svjesnost je poput kuće u kojoj pohranjena svjesnost poput podruma, dok je svjesni dio poput dnevnog boravka. Mentalne formacije poput emocija i vjerovanja nalaze se u pohranjenoj svjesnosti.
Kada neki događaj aktivira to vjerovanje i emociju, to će izaći i početi će se manifestirati u svjesnom umu. Ta mentalna formacija (emocija, vjerovanje) je termin za nešto što je stvoreno putem mnogih uvjetovanja koje su je zajedno kreirale. Kada se npr. aktivira tjeskoba, ona iz podruma ulazi u našu dnevnu sobu (svjesni um) te se manifestira kao mentalna formacija. Jedna od važnih aspekata pohranjene svjesnosti je i mindfulness. Kada se aktivira tada se i taj dio počinje manifestirati u svjesnom umu te postaje mentalna formacija. Ta mentalna formacija može prepoznati i transformirati ostale formacije.
Kao što znamo, postoje toksinu u našem tijelu te ako krv i kisik ne cirkuliraju kako trebaju nakupljaju se i stvaraju bolest. Svjesnost funkcionira po istom principu i može imati lošu cirkulaciju. Možda netko ima blokadu patnje, boli, tuge, očaja ili tjeskobe. Sve je to poput toksina u svjesnosti. Te toksine nazivamo internim formacijama ili internim petljama.
Kada te petlje obuhvatimo energijom mindfulnessom, to je kao da radite masažu svjesnosti. Kao što i tjelesni organi, kada energija u tijelu ne cirkulira postanu bolesni, ista stvar se događa s našim umom.
Sve blokade uma uvijek imaju jednu intenciju, postati dio svjesnog uma. One zahtijevaju našu pozornost i žele biti prihvaćene, no naš svjesni um je naučen da ti nepozvani gosti nisu prisutni u njegovom prostoru zato što je bolno i strašno suočiti se s njima i percipirati ih. Stoga, dio uma pokušava blokirati njihov put prema svjesnom umu. Navika većine je, kako ono što je u podrumu ne bi okupiralo dnevni boravak, dnevni boravak ispuniti drugim gostima. To znači da činimo sve kako bi taj prostor ostao okupiran. Prvo, radimo i fokus usmjeravamo na taj rad i tada on ispunjava prostor svjesnog uma, kada ne radimo pozivamo druge goste: surfamo internetom, čitamo, gledamo tv, razmišljamo. Činimo sve kako prostor svjesnog uma ne bi bio okupiran onim što se nalazi u dijelu uma pohranjene svjesnosti. No, mentalne formacije trebaju cirkulirati.
Ako im ne dopustimo da izađu u svjesno, to će im omogućiti da stvore lošu cirkulaciju u našem umu. Slaba cirkulacija manifestirati će se kao destruktivne petlje i niz distrakcija koje će se manifestirati u umu, ali i u tijelu. (npr. mogu se manifestirati kao alergija, iako će liječnik prepisati nam tablete, ona neće nestati, jer uzrok je u mentalnoj formaciji).
U budističkoj tradiciji naziv koji se koristi za mindfulness je "sati", što znači „prisjetiti se“. To se ne odnosi na memoriju već prisjetiti se da posjedujemo aktivni um koji može promatrati. Mindfulness se temelji na bivanju u trenutku ovdje i sada. To je , prije svega, proces koji nam omogućuje da promijenimo odnos koji imamo prema sebi, drugima i svijetu u kojem živimo, da u svakom trenutku budemo prisutni te da svaki trenutak iskušavamo s potpunim prihvaćanjem, svjesnosti, suosjećanjem i bez vezivanja.
Mindfulness ima velike sličnosti sa zrakom. Kako je zrak esencijalan za opstanak u fizičkim tijelu, tako je razvijen zen um esencijalan za mentalni, emocionalni i spiritualni opstanak. Kada se aktivira um koji je "mindfull", razvija se unutarnja mudrost. To stanje uma omogućuje da percipiramo istinu i ono što jest. Također, omogućuje nam da spoznamo da ako nismo u tome stanju da uvijek iskušavamo iluziju i deluziju te da spoznamo da je realnost u kojoj živimo konstruirana i uvjetovana. Ako ne postoji ništa što trebamo braniti, tada jednostavno možemo biti prisutni u trenutku, opušteni i protočni. John Lennon je rekao: „ život je ono što se događa dok smo zaposleni stvarajući planove.“ Većina ljudi nije nikada prisutna u onome što iskušava.
Da bi razumjeli što znači svjesnost, prisjetite se u kojoj mjeri prije nego što idete spavati reciklirate ono što se je dogodilo taj dan ili prije ili razmišljate o budućnosti, možete li uživati isključivo u trenutku kada tonete u san. Ako netko nije u trenutku, njego um ulazi u „zadani mod“, što znači da ako ne postoji ništa na što bi se usmjerio, um automatski kreće metaprocesuirati i fantazirati. Usmjeravanje fokusa sprječava tu naviku uma.
Um se ponaša na način da se bavi s onim na što ga usmjerite, i to na što je usmjeren uvećava svojim procesuiranjem. Jezik predstavlja fantastičan alat da usmjerimo um prema svjesnosti. Stoga, kada se nešto pojavi u umu, najbolje je postaviti pitanje „što je to što prisutno?“, a sljedeće , označiti to što je prisutno. U ovom slučaju označiti se odnosi na proces, a ne na sadržaj (recikliranje) i na "ja" koje se je nalazilo u toj priči, u tome sadržaju. Označiti proces znači biti ga svjestan, ali bez kritiziranja, prosuđivanja i uklapanja u koncepte uma.
Kada označite nešto na mindfulness način nemojte nikada koristiti riječ "ja", zato što prisutnost "ja" uzrokuje vezivanje i patnju. Iskustvo označavamo s riječima „vidi, slušaj, osjeti itd.“ Označavanje je iznimno bitno, jer kada to napravimo, tek tada možemo biti prisutni u onome što se doista događa. Kada racionaliziramo, prosuđujemo, planiramo, manipuliramo s percepcijom događaja tada nije moguća prisutnost u trenutku ovdje i sada.
Kada promatrate na takav način, pojavljuje se "efekt promatrača". Kada usmjerite pozornost na mindfulness način, stvara se dojam da se sve usporava, to opet stvara potpuno novu poziciju. Većina ljudi operira poput robota (stimulans – reakcija), no kada primijenimo mindfulness, usidravamo se u trenutak ovdje i sada, stvara se nova pozicija koja nam omogućuje da se odvojimo i da više nismo povezani s onim što iskušavamo, tj. to što iskušavamo tada nas ne određuje.
Recentna istraživanja mozgova ljudi koji prakticiraju mindfulness ukazuju da se tijekom tog stanja uvećavaju funkcije u izvršnim funkcijama mozga koje se nalaze u prefrontalnom korteksu, također smanjuje se aktivnost u amigdali (centar za strah), centrima koji su zaduženi za emocionalnu reaktivnost.
Prakticiranje mindfulnessa zahtijeva minimum duševne zrelosti jer upravo ona daje motivaciju za rad na razvoju takvog uma. Ključ do sreće je mindfulness. Ono što je vrlo praktično, možemo ga prakticirati konstantno i povezati vježbu mindfulnessa sa svakom aktivnosti koji činimo tijekom dana.
