Memorija postoji ne samo kao osobna kreacija koju čovjek stvara kao rezultat onoga što se naziva "stvarno životno iskustvo" već postoji u samom temelju znanja kao takvog kao ideja koja se može iskoristiti kako bi kreirala realnosti. Tu postoji dvosmjeran tijek između realnosti koja postaje memorija i memorije koja postaje realnost. Često stvaramo memoriju od događaja u našem životu koji ima jak emocionalan naboj i tada ju koristimo iznova i iznova kroz život kao formu percepcijskog filtera i obrasca za stvaranje više od iste vrste realnosti. Memorija, sama po sebi nije formirana kao stvarna kolekcija činjeničnih detalja u vezi onoga što se je dogodilo, već više kao priča koju govorimo sami sebi u vezi onoga što se dogodilo i zašto, te što nam ona znači te što znači svijetu. Stvaramo priče o događajima u našem životu dajući značenje događajima. Takvi događaji postaju vrsta životne teme kojoj memorija sama po sebi služi kako bi ih reprezentirali. Jednom kada je memorija stvorena od intenzivnog emocionalnog iskustva te je postala vrsta obrasca koji daje značenje stvarajući percepcijski filter, tada ju počinjemo referencirati na svakodnevnoj bazi kao sredstvo koje nam omogućuje interpretaciju za trenutne događaje slične prirode, tada memorija postaje naviknuta percepcija, poput životne teme koju koristimo kako bi stvorili rutinska iskustva života.
Na sličan način postoji i ono što se naziva " univerzalno znanje" koje također postoji kao forma memorije u akašičkom polju neograničenih potencijala kao univerzalni arhetipovi ili principi. Arhetipovi su forma memorije kao ideje koji su holistički u svojoj prirodi te su hologram koji omogućuje percepcijske leće i obrazac za kreiranje realnosti. Arhetip služi kao generički prototip koji apsorbiramo u mentalno polje te ga pretvaramo u osobnu verziju temeljem toga kako ga prilagođavamo i integriramo u svoju mentalnu paradigmu koja je primjenjiva u našim životnim okolnostima i uvjetima. Kada nam ideja dođe "od nikuda" ona se rađa u našem umu i ponaša kao normalna memorija koju smo prikupili. One nam dolaze kao forma živog koncepta ili scenarija koji je potencijalni obrazac koji se koristi kao tema kako bi stvorio sličnu formu realnosti.
Arhetipovi kao univerzalna memorija postoje u uzročnom polju kao generički prototipovi za primjenu na osobnoj razini kako bi stvorili iskustva koja stvaraju osobnu memoriju iste vrste. Arhetip je ideja u svojoj formi koja sadržava cjelokupan obrazac kao cjelokupnu priču s atributima i kvalitetama na različitim stupnjevima koja formira osobine koje stvaraju formu osobnosti s različitim ponašanjima. U bićima koja imaju kapacitet više svjesnosti, iz te osobnosti nastaje identitet koji "stvara" na način da priča točno određenu vrstu priče kao izraz svojeg karaktera unutarnje prirode sa specifičnim uvjetima, situacijama i okolnostima.
Osobna memorija koja je stvorena ili putem aktualnog životnog iskustva ili putem primjene arhetipske memorije kako bi stvorila životno iskustvo upotrebljava se na naviknuti način kao tema za stvaranje više iskustava iste prirode stvarajući misaone forme. Misaone forme su stvorene putem modificirane adaptacije univerzalne teme kao osobne ili jedinstvene verzije koja se zamišlja i koja je koncentrirana s intenzitetom te ugrađena kroz akciju koja se formira baš kao univerzalni arhetip. Misli kao ideje koje se zamišljaju kao puna osjetilna iskustva s jakim emocijama (koje se čine jako stvarne), stvaraju elektromagnetsko polje koje stvara holografsku formu ili realnost koja služi za nastanjivanje astralne razine kolektivnog nesvjesnog kao memorija kojoj se može pristupiti, koju se može apsorbirati te primijeniti od strane drugih ljudi putem morfičke rezonance. Ono što je iste prirode (vibracijska frekvencija) sposobno je prilagoditi se istom tipu misli za koje čovjek greškom smatra da su njegove.
Svi koji su uključeni u istu frekvenciju mogu pristupiti, primati i primijeniti misaonu formu na isti način kao što primjenjuju univerzalne arhetipove primajući ih kao svoje vlastite samo generirane misli. Sve slične stvari utječu jedna na drugu kroz morfičku rezonancu. Memorija nije pohranjena u mozgu ili tijelu kao što mnogi vjeruju, ona je pohranjena u elektromagnetskom polju koje okružuje, održava i koja je utjelovljena u tijelu koje je na taj način povezano na veće umno polje astralne razine masovne svjesnosti.
