„Sve ono što jesmo rezultat je onoga o čemu smo mislili. Postajemo ono što mislimo. Kada se akcija rađa iz praznine, ona ne stvara karmu.” (Buda)
Koncept karme esencijalan je u razumijevanju različitih energija koje su nužne kako bi se naš život razvijao i funkcionirao. Svi ti procesi su univerzalni i temelje se na prirodnom zakonu, ali ovise i o situacijama koje se događaju u okolini.
Princip karme treba gledati kao atmosferu koju svako živo biće treba da bi funkcioniralo, raslo i živjelo. Situacije koje nam se u životu događaju posljedica su karmičkog principa. Same po sebi, situacije koje nam se događaju nisu zapravo bitne. Ono što je bitno je naš individualni odnos s tom situacijom, bez obzira kakva ona bila. Svaka situacija koja nam se događa u životu određena je principom uzroka i posljedica, također i ovisi o njemu.
U budističkoj tradiciji proces manifestacije karme opisan je putem 12 „nidana“ (sanskrtski nidana znači uzrok, motivacija). „Nidane“ su manifestacija voljnih akcija koje su usmjerene na vanjski svijet, fiksacija na njegovu polariziranost. Upravo to predstavlja bazu nečije karme. Te fiksacije prikazuju se kao različite vrste stavova, kao selekcija i diskriminacija. Razumijevanje mehanizma karme zahtijeva, prije svega, psihološki pristup. Mnogi misle da su karmičke situacije predodređene, ali to nije tako. Fiksiranost na polaritete privlači i aktivira silu karme koje se manifestira kroz impulzivne i nestabilne životne situacije. No, postoje i međuprostori u kojima se razvija usmjerenje na ne dualni prostor. Upravo su ti međuprostori ključ za transcedenciju karmičkih situacija. U tim međuprostorima vezanost za polaritete nije moguća.
Veliki broj ljudi govori o „dobroj i lošoj karmi“.
„Dobra karma“ odnosi se na razumne akcije, „loša karma“ se odnosi na nerazumne akcije. Sama „dobra karma“ ne pripada kategoriji spiritualne prakse. Spiritualni put usmjeren je na transcedenciju bilo koje karme „dobre i loše“. Cilj spiritualnog rada trebao bi biti ući u stanje bez karme, a to je moguće jedino ako um funkcionira iz stanja praznine. U stanju praznine manifestira se „izvorni, božanski“ um. Akcije takvih ljudi nisu ograničene niti određene bilo kakvim karmičkim obavezama.
Razvoj nečijih vrlina je iznimno važna procedura u spiritualnoj praksi. U budističkim učenjima opisane su dvije vrste vrlina: fizičke vrline koje su nužne za opstanak u fizičkom svijetu i vrline mudrosti. Fizičke vrline temelje se na velikodušnosti, strpljenju, disciplini te drugim aktivnostima koje generiraju „dobru“ karmu, no one se temelje na imitaciji. Proces razvoja fizičkih vrlina događa se prije svega kroz disciplinu. Kada netko ovlada fizičkim vrlinama iz tog stanja spontano se manifestiraju „vrline mudrosti“. Vrline mudrosti temelje se na organiziranom, zdravorazumskom umu koji vidi istinu, ono što jest.
Gdje god se nalazite u ovome trenutku to je rezultat vaših memorija prošlosti iz kojih ste poduzeli određenu akciju u budućnosti. Ono što ćete učiniti u budućnosti opet ovisi o vašim sadašnjim odlukama i akcijama. Kod većine ljudi sadašnjost je pod utjecajem memorija prošlosti, u protivnom ne bi bili u postojećoj životnoj situaciji. Istovremeno, sadašnjost je pod utjecajem i budućnosti koja predstavlja otvoren prostor i slobodu. Jako je važno razumjeti razliku između toga da ste pod potpunom kontrolom karmičke sile te da istovremeno imate slobodnu volju. Izbor je taj koji ima krucijalnu ulogu. Najveći dar koji čovjek posjeduje je moć izbora.
Sam karmički proces je poput natjecanja. Kompetitivan um zna da ako npr. želi više novca da mora više raditi. To jako dobro opisuje mentalitet ljudi zarobljenih u karmi: „ ako napravim ovo, tada će se dogoditi ono.“ U tom slučaju karmičke situacije se konstantno događaju. Jedini način to nadvladati je transcedentirati stupanj svijesti koji to uzrokuje i na taj način izaći izvan zone djelovanja karme.
Originalna energetska aktivnost potpuno je drugačija vrsta energije. Takva energija ne rađa se iz kompeticije. Ona prije svega zahtijeva razvijeni originalni um koji ne sudjeluje u igri stvaranja dobre ili loše karme. Iz tog stanja uma akcije se razvijaju spontano, bez ikakvih uvjetovanja, baš onako kako treba biti u odnosu na zahtjeve situacije. To znači odsustvo ubrzanosti, disperzije i „moranja“. Sve to stvara osjećaj topline, tijeka i mekoće, a upravo je to energija ljubavi i suosjećanja. Iz ovog stanja uma nitko ne pokušava bilo što postići, samo je u trenutku.
Biti u zoni karme znači biti u konstantnoj borbi za održavanjem „persone“ i to je igra koja konstantno traje dok se „persona“ ne transcedentira. Sve to potenciraju memorije. Putem memorija većina oblikuje postojeće situacije koje im se događaju. Stvaranjem takve navike ljudi postaju identificirani za točno određene obrasce. Takvi obrasci uvijek daju rođenje novim obrascima i tako konstantno, umjesto da napravimo nešto novo, svježe i drugačije. Na taj način dolazi do vezivanja za taj proces i tada nismo svjesni da postoje i druge mogućnosti i realnosti.
