Japanska riječ kaizen (改善) sastoji se od dvaju znakova od kojih je prvi kai što znači promjena, a drugi zen što znači dobro i zbog toga te dvije riječi zajedno znače promjena nabolje, iako se koristi i izraz kontinuirano poboljšanje. Može se primijetiti da se prvi znak kai može podijeliti na dva dijela od kojih prvi znači ja ili ti tj. na engleskom self, a drugi dio znači bič tako da ta dva znaka zajedno simboliziraju osobu koja se samostalno odlučila promijeniti. Druga riječ zen može se podijeliti horizontalno na dva dijela od kojih gornja polovina znači ovca, a druga oltar što implicira žrtvovanje ovce na oltaru, ali zapravo znači žrtvovanje. Riječ kaizen je poput metafore u malom: ''Ako se bičuješ, žrtvuješ se.'' što znači da je u redu žrtvovati se ne samo zbog sebe nego zbog boljitka cijele zajednice. Međutim, odakle dolazi riječ kaizen? Ovaj je pojam skovao japanski inženjer i biznismen Taiichi Ohno koji se smatra ocem Toyotina sustava proizvodnje, a američki klinički psiholog Robert Maurer proučavao je način na koji Japanci uspijevaju konzistentno proizvoditi kvalitetne automobile te je shvatio da se kaizen princip osim u biznisu može koristiti u svim djelatnostima pa tako i u poboljšanju kvalitete života pojedinca. Napisao je i dvije knjige o tome: ''One Small Step Can Change Your Life: The Kaizen Way'' i ''The Spirit of Kaizen: Creating Lasting Excellence One Small Step at a Time''.
Kako kaizen princip može koristiti u životnim transformacijama
Dr. Maurer pokušao je svoju pretpostavku dokazati tako što bi svojim pacijentima zadavao male zadatke koje bi izvodili na putu do prestanka pušenja, povećanja tjelesne aktivnosti, bolje prehrane, poboljšanja odnosa itd. Te je zadatke bilo toliko lagano obavljati tako da ih pacijenti nisu imali razloga ne izvršavati. S vremenom je Maurer bilježio rezultate svojih pacijenata te je iz njih zaključio da su mali zadaci korak po korak doveli pacijente do velikih životnih promjena. Njegova je metoda potpuna suprotnost većini motivacijskih poruka koje možemo pronaći u medijima zato što i kad odlučimo potražiti savjet primjerice online, doći ćemo do hrpe radikalnih odgovora poput npr. ideje o napuštanju radnog mjesta i pokretanja vlastitog samostalnog posla. No, s naglim se odlukama mogu nositi tek rijetki, dok su za većinu na taj način poduzeti pothvati u početku inspirativni pa nakon nekog vremena entuzijazam i motivacija popuste i ljudi tada ne znaju koji bi sljedeći korak mogli poduzeti. Ali upravo to neznanje, do kojega čovjek može doći proučavajući i razrješujući određene životne okolnosti, može dovesti do niza razgranatih pitanja koje u kaizen metodi služe kao smjernice za poduzimanje koraka koji tek slijede.
Važnost malih koraka
Mali koraci prema krajnjem cilju pomažu nam da ne izgubimo kontakt s realnošću. Naime, naš um ima tendenciju da na bilo kakvu promjenu reagira određenom dozom straha, tako da ako previše nespremni skočimo odmah s početka na krajnji cilj, vrlo je vjerojatno da će nam se na putu ispriječiti strah i progutati još ono malo razboritosti što nam je ostalo. Maurer je male korake usporedio s vještim provalnicima koji na mjesto zločina dolaze neprimjetno i potiho, a s njega odlaze bez da su ostavili ikakav trag, tako i mali koraci vode ka uspjehu bez da se u plan uplete nekontrolirani strah. Osim ove usporedbe, Maurer donosi još jednu - usporedio je uspjeh sa snježnom grudom čiju veličinu ne percipiramo sve dok se valjajući kroz sve više i više snijega ne poveća do te mjere da postane trbuhom snjegovića. Uspjeh se, poput snježne grude, s vremenom mijenja i razvija u zamjetno veliku strukturu. Također, važno je u skladu s malim koracima postavljati i mala pitanja poput: Što mogu učiniti ovog trena kako bi mi u životu bilo bolje? Koja je najjednostavnija navika koju bih mogao promijeniti, a da bi mi poboljšala kvalitetu življenja? Kada bih imao garanciju da ću uspjeti, što bih činio drugačije? Koji je najmanji korak koji bih mogao poduzeti kako bih se barem malo približio krajnjem cilju?
Maurer piše o tome kako se na putu do promjene trebamo odučiti od nekih usađenih kulturalnih obrazaca te prema riječima u njegovoj knjizi ''One Small Step Can Change Your Life: The Kaizen Way'' promjena uvijek treba zahtijevati samodisciplinu i nikad ne smije biti izvorom zadovoljstva. Važno je razumjeti da to što ustrajemo u nečemu i što poduzimamo određene mjere ne znači da nužno uspijevamo te zbog toga katkad trebamo zastati i zapitati se utječu li i na koji način koraci koje poduzimamo na naš život, posao i zadovoljstvo. Kaizen nije promjena koja dolazi preko noći, ali ne zahtijeva ni prevelik napor zato što se radi malo pomalo, jedino što se naizgled čini teškim je konzistentnost. Kaizen je kontinuirano poboljšanje koje oslobađa i fleksibilan je princip prilagodljiv svakoj osobi.
Prakticiranje kaizena
Kako bismo uveli kaizen praksu u svoj život dovoljno je napraviti popis životnih aspekata koje bismo željeli poboljšati, a to mogu biti zdravlje, prijateljski i obiteljski odnosi, ljubavna veza, osobni razvoj i učenje, zabava i rekreacija, okoliš u kojemu provodimo vrijeme, uspjeh u karijeri i financijska situacija. Ako niste sigurni na koji biste način mogli učiniti svoje dane produktivnijima, mogu se tijekom jednog dana bilježiti sve obavljene aktivnosti, od surfanja mobilnim internetom preko provođenja vremena na radnome mjestu pa sve do razmišljanja o koječemu, uz to da se pored svih aktivnosti napiše vrijeme koje je potrošeno na izvršavanje istih. Ova ideja zvuči banalno, ali kada se odradi barem jednom u životu, na papiru se odjednom pokazuje istina crno na bijelo i u ovom slučaju papir ne laže. Rezultati bi mogli biti iznenađujući što nije nimalo neobično zato što se tijekom dana fokusiramo na mali milijun različitih stvari pri čemu nam pažnja nekontrolirano luta zbog čega trošimo nevjerojatno mnogo vremena na dubinski gledano nepotrebne stvari čije beskorisnosti tog trenutka najvjerojatnije nismo svjesni, ali ako obratimo pozornost na takve aktivnosti bilježeći ih i mjereći, na neki ćemo ih način razotkriti. Za svaku aktivnost dobro je i prosuditi je li koristila ili nije te na kraju dana pogledati rezultate i pomoću njih shvatiti na čemu trebamo poraditi i, korak po korak, zamjenjivati beskorisne aktivnosti korisnima kako se, kada se spusti noć, ne bismo pitali kamo je otišao dan. Iz takvog jednostavnog zadatka ne samo da možemo vidjeti što nam koristi, a što ne, nego se iz rezultata može iščitati cijeli naš sustav vrijednosti i to samo po onome čemu pridajemo pažnju i posvećujemo vrijeme.
Principi po kojima funkcionira kaizen
Kaizen se temelji na odbacivanju traćenja, gubljenja i rasipanja što se može odnositi na gubitak vremena. Vrijeme najčešće gubimo razmišljajući o tome na koji bismo način i u koje vrijeme nešto mogli učiniti umjesto da to nešto jednostavno učinimo. S razlogom se kaže da je vrijeme novac. Isto tako, selekcija korisnih aktivnosti trebala bi dovesti do sljedećeg koraka, a to je implementiranje tih aktivnosti u život na način da postanu automatske.
Kaizen mentalni plan pomoću mnogo jednostavnih, ali uzastopnih aktivnosti, pedalj po pedalj, dovodi do velike promjene i na početku neostvarivog cilja. Osim toga, ne ostavlja se prostor strahu od neuspjeha pa se u skladu s tim teže izgubiti u šumi očekivanja od koje ne bismo bili u stanju vidjeti drvo promjene.
