Usmjerenje svih relevantnih sustava znanja je na tome da čovjek postane mirno, integrirano i dobro uravnoteženo biće. No, u našoj civilizaciji to nije prihvaćeno. Sve se temelji na puno konfuzije, stresa i naprezanja. U našoj kulturi nikada nije postojalo usmjerenje da se izliječi uzrok već se sve bazira na „krpanju“ onoga što izaziva problem. Emocionalni pritisak proizlazi iz izvora i uzroka koji se nalaze duboko u ljudskoj nutrini. Zato je nužno raditi na sebi kako bi se ostvarila stabilnost u životu. Ako netko sebe doživljava isključivo kao emotivno biće onda je vrlo teško to ostvariti. Početak tog rada je razumijevanje našeg načina života i obrazaca koji upravljaju njime.
Kada počnete raditi na tome, prva stvar koju spoznajte da većina vaših emocija nisu zrele. Takve emocije su uvijek u suprotnosti sa zdravim razumom i prirodnim zakonom. Kada se emocije aktiviraju i postanu dominantne tada je teško raditi s njima.
Kada emocije izmaknu kontrolu postajemo preplavljeni prosudbama, ulazimo u „priču“. Sve to nas vodi u vrlo komplicirane situacije. Kada netko radi s emocijama, u početku mora se naučiti prepoznavati različite vrste emocija i i mora znati koje su njihove posljedice. Također mora naučiti razvijati emocije koje su korisne za njega. Ono što oni koji rade na sebi moraju razumjeti jest to da si više ne mogu i ne smiju priuštiti destruktivne emocije u životu. Vrlo važno je da netko tko radi na tome razumije da njegova sigurnost i opstanak ovise upravo o tome.
Emocije najlakše izlaze izvan kontrole u situacijama koje su u suprotnosti s našim prirođenim instinktima i osjetima. Također, velika količina emocionalnog pritiska dolaze i iz okoline. Kada radimo nešto što nam ne daje zadovoljstvo, niti u tome primjećujemo postignuće, tada postajemo frustrirani, a frustracija je također emocija. Počinjemo razmišljati tada da ljudi oko nas iskušavaju prednosti i smisao koji mi ne posjedujemo. Iz toga se razvija zavist prema onome što oni imaju, sve to stvara destruktivne emocije. Ljudi počinju primjećivati da netko ima više sreće i obilja u životu i to u njima stvara ljubomoru, koja opet može stvoriti niz drugih destruktivnih emocija. Veliki broj destruktivnih emocija proizlazi iz uspoređivanja s drugima, također kada uvidimo da nemamo privilegije i prava koje netko drugi posjeduje. Sve to se okreće protiv nas i tada počinjemo samosažaljevati, a samosažaljenje je vrlo destruktivna emocija.
Sav taj emocionalni pritisak proizlazi iz ljudske ignorancije. Kada je netko u stanju ignorancije on uvijek krivo procjenjuje situacije i ne može vidjeti istinu. U takvih trenutcima čovjek ne može vidjeti ništa dobro u sebi i onome što posjeduje, niti može vidjeti vrijednost u svojim izvornim talentima i potencijalima.
Jedan od bitnih faktora koji utječu na nečije emocije sadržan je u odgovoru na pitanje: „koja je temeljna ljudska emocija?“ Najdublja emocija čovjeka je strah . Strah uvijek proizlazi iz paradigme da malo biće živi u velikom svijetu. Bez obzira na dostignuća i znanja koja su dostupna ljudi i dalje žive u strahu od rada, strahu od siromaštva, strahu od smrti. Strah je stoga korijenska emocija i glavni okidač za sve destruktivne emocije. Kroz svoje postojanje, čovjek je nastojao stvoriti silu koja je protuteža strahu, a to je vjera. Vjeru bi mogli definirati kao seriju emocionalnih prihvaćanja, no većina ljudi je tu poprilično limitirana. Naime, strah uvijek proizlazi iz onoga što je moguće i realno, dok vjera se bazira na stvarima koje se ne mogu vidjeti niti ih se može demonstrirati. Također vjera zahtijeva iznimno izgrađen karakter koji većina ljudi nema. Borba između straha i vjere je uvijek prisutna. Aspekt vjere razvijana je kroz religijsku pripadnost, i religije uče vjernike da je strah osjećaj koji je nepotreban i iluzoran u svijetu u kojem živimo. Religiozni ljudi vjeruju da postoji božanska moć koja je dobra, i zato većina vjeruje da će ih ona spasiti od nesigurnosti i teškoća. Iako većina pokušava vjerovati, oni su uglavnom nevjernici, S vremenom pod utjecajem ljudi religije su se transformirale u nešto drugo, u nešto gdje su elementi straha dominantni. Gotovo svaka religija stvara svoju vrstu strahova . S razvojem čovjeka, promijenila se je vrsta strahova, u početku ljudi su se bojali požara, divljih životinja, a danas su dominantni strahovi, strah od života, od drugih ljudi, straha od svemira u kojem živimo, a posebno su razvili strah od božanskog, jer im je rečeno da strah od božanskog je početak razvoja mudrosti, no zapravo on je početak razvoja neuroza.
Ljudi koji nisu u stanju upravljati svojim emocijama generalno su ljudi koji žive u stanju ignorancije. Mnogi imaju potpuno krivo uvjerenje da oni koji upravljaju svojim emocijama moraju biti ljudi koji su akademski educirani. Formalna edukacija u ovom području ne znači ništa. Ono što je bitno razumjeti jest da što netko ima više životnog iskustva to više razumije život. Što svjesnije prođemo kroz životna iskustva to je manja mogućnost da netko uđe u ekscesivna emocionalna stanja. U prirodi persone je da ima najviše predrasuda u vezi onoga što ne razumije, ona uvijek osjeća strah u vezi onoga što joj je nepoznato. Stoga, većina ljudi se boji situacija koje su im neobične, nove ili različite. Kako čovjek raste i razvija se tako i sve to što je novo i različito ga postupno prestaje strašiti. Počinjemo osjećati i spoznavati da je promjena prirodna. To znači da sve manje upadamo u emocionalne obrasce koji proizlaze iz straha. Zbog svoje ignorancije, većina ljudi nije u stanju prilagoditi se konstantnim promjenama u životu. Oni ostaju zaglavljeni i kako se svijet konstantno mijenja, zbog toga pate. Takvi ljudi stalno očekuju nešto od drugih umjesto da stvari rješavaju i manifestiraju sami. Takvi ljudi ne znaju što je moguće, a što ne; oni ne znaju što je razumno, a što je nerazumno; što je činjenica, a što nije. Takvi ljudi se često osjećaju povrijeđeni činjenicama i argumentirano, oni ne razumiju da se stvari mijenjaju zato što se moraju mijenjati. Takvi nemaju sustav vrijednosti, ne znaju diskriminirati, ne znaju evaluirati.
Rad na razvoju emocionalne inteligencije je jedan od temelja spiritualne evolucije. U Tranceframing školi svi studenti imaju priliku naučiti kako upravljati svojim emocijama te raditi s njima. Bez toga nitko ne može evoluirati.
