Mnogim ljudima se neće svidjeti ono što imam za reći, ali čini se da je moj "posao" u posljednje vrijeme reći ljudima ono što ne žele čuti, s ciljem ispravljanja njihovih pogrešnih tumačenja ili njihovog cijelog konceptualnog okvira temeljenog na vjerovanjima i mašti, umjesto na razumijevanju stvarnosti i samih sebe. Težak je put rušenja lažne percepcije stvarnosti s kojom su se mnogi povezali. Autorstvo - iluzija i fantazija? Je li stvarno i legitimno? Zar nema autoritet? Je li to pogrešno predstavljanje kroz nedostatak jasnoće? Što je s autentičnosti , je li i to iluzija i fantazija, budući da nijedna od tih stvari ne postoji kao zasebni objekt u stvarnosti?
Tvrdim da ovi koncepti postoje, jer oni su izrazi nas, kroz nas, a mi manifestiramo te kvalitete u postojanje ili ne manifestiramo čime se očituje njihov izostanak. Mi smo autentični samim time što samo autori i autoriteti naših vlastitih života, kroz objektivno shvaćanje stvarnosti i istine , da bi spajali, izjednačili i poravnali subjektivnu unutarnju stvarnost s objektivnom vanjskom stvarnosti.
Mi smo neautentični u lišavanju razumijevanja objektivne stvarnosti i istine, vjerujući (povjerenje, odanost, vjera) u autoritet i sljedeći njegove priče o realnosti i kako živjeti; živjeti u subjektivnoj unutarnjoj stvarnosti koja nije usklađena s objektivnom vanjskom stvarnosti, stvarajući razlomljenu neusklađenost u našoj sposobnosti da se krene naprijed, napreduje, razvija, raste i transformira. Sami sebe vezujemo za eksternalizirana uvjerenja kao legitimne načine življenja kroz povjerenje, odanost i vjeru koje smo uložili u ta uvjerenja.
Etimologija
Autoritet: "Izum, savjet, mišljenje, utjecaj, naredba"
Značenje "moć da nametne poslušnost" je od kraja 14. st .; što znači "ljudi u vlasti", od 1610-ih. Vlast je "oni koji su odgovorni, oni koji imaju policijske ovlasti" bilježeno od sredine 19. st.
Autor:od starofrancuskog Auctor, acteor "autor, ishodište, kreator, poticatelj";od latinske auctorem (nominativ Auctor) "aparat za povećanje, osnivač, gospodar, vođa", doslovno "onaj koji uzrokuje rast". Autor, Auctor, auctus, augere se odnosi na povećavanje kreatora, generatora i začetnika nečega.
Autentičan:od grčkog authentikos "izvorni, pravi, glavni,";od authentes "onaj koji djeluje prema svom vlastitom autoritetu";od autos"self" (vidi auto-) + hentes "izvršitelj, biće," iz PIE * sene- "ostvariti, postići."
Biti autentičan, pravi, izvoran, znači biti autor svog života u skladu s prirodnim, onim što je pravo, dobro i istinito. Ići protiv prirodnog znači ići protiv više potencijalne istine o pravom načinu života, pravde, pravednosti, itd. i na kraju ići protiv sebe i svog opstanka kroz suradnju. Moralnost je najvažniji kapital u životu. Vi nećete slijediti druge ljude i ono što čine ili govore, nego ćete sami određivati što je moralno, te ćete sami utvrditi što je dobro, a što loše, s razmišljanjem utemeljenim u stvarnosti, ne dopuštajući da vas netko drugi uvjetuje da prihvatite uvjerenje bez provjere.
Obratite pozornost na trenutno konvencionalno značenje autoriteta, koji je korumpiran koncept u koji ljudi vjeruju, razvijen nakon postanka izvornog značenja te riječi. To su sile koje žele zatrti naše urođeno autorstvo da budemo svoj vlastiti autoritet, te žele da slijedimo autoritet drugih umjesto nas samih. Jedini valjan autoritet koji treba utjecati na druge, i kojeg se eventualno treba slijediti, je osoba koja uči autoritet istine kao načina života. Te osobe će steći kredibilitet, ugled i poštovanje zbog njihovog razumijevanja stvarnosti. Ovo je način kako nastaju prirodni vođe. Na taj novi način, ljudi mogu biti pod utjecajem moralnosti i raditi prave stvari, a mudri ljudi govore ono što bi trebalo govoriti i svi su suglasni u tome, jednoglasno. To nije diktatorska, totalitarna vlast kontrole nad drugima kojim bi im se odredio način kako da žive.
"Vlada" kao ideja se može koristiti kao savjetodavno vijeće koje će utjecati i voditi naše izbore u životu, ali ne da diktira ono što radimo. Unutar vlade su ljudi koji nemaju moći osim one koju svi imamo: govoriti i utjecati na druge i usmjeravati prema stvarnosti ili nestvarnosti. Mi sami možemo utvrditi je li ono što oni govore istina ili ne. Ako ćemo slijediti slijepo njihove koncepte, to će samo proizvesti istu centraliziranu vlast kakvu imamo sada . To je jednostavno rezultat prepoznavanja onih koji su mudri i dopuštati im da utječu na druge. To je "magija" / utjecaj na život, ali ne na loš način.
Kada preuzmete autorstvo nad životima drugih ljudi, prakticirate autorstvo koje nije dio vas. To vas čini neautentičnim, neiskrenim i nestvarnim, jer nastojite biti generator svačije realnosti, te autor nemoralnih radnji, pretvarajući neispravne radnje u ispravne.
Mi nismo autori i kreatori svojih života, već živimo kako drugi autori žele da živimo. Oni stvaraju svjetonazor u koji mi povjerujemo, i prihvaćamo priču da su oni autori, te živimo njihovu priču i oni ostaju autori i autoritet nad verzijom stvarnosti u koju smo povjerovali. Postoji legitimni autoritet poduzimanja akcije u stvarnosti da se zaustavi nepravda, što se čini kroz moralne sposobnosti, tada živimo pod vlastitim autorstvom i stvaramo svijet prema autentičnom, pravom, istinitom (MAA) moralnom životu.
Autentičnost je utjelovljenje legitimnog samo-autorstva, samo-autoriteta i utjecaja da se bude izvoran, autentičan i moralan, da se može utjecati na druge da žive na sličan način. To će biti „Maa Kheru"- Istina glasa, i ima sposobnost da utječe na druge prema istini / „Maat" tako da bude „maa" / istina. To se može provjeriti samo kroz samu stvarnost i objektivno razumijevanje moralnosti, a ne pomoću jednostavnog vjerovanja da je osoba istinita, da govori istinu i da je glas istine samo zato što vjerujete i prihvaćate ono što vam govore. Napravite vašu domaću zadaću, istražite stvarnost i vidite mogu li se vaša uvjerenja i vjerovanja održati.
Autorstvo morala ne dolazi iz eksternalizirane moći, bilo da je prijatelj, stranac, vladar, država, vlada, ili čak "bog" sam po sebi kao uvjerenje. Vi, i samo vi, možete odrediti što je moralno a što nije. Moral dolazi iznutra; iz razumijevanja sebe i stvarnosti drugih i same stvarnosti; od snage svijesti razumijevanjem primati postojanja; da ne možemo subjektivno raditi ono što želimo bez obzira na to što je u objektivnoj stvarnosti, kao da je to odvojeno od nas samih subjektivno, mi moramo uzeti u obzir stvarnost u kojoj postojimo.
Zamislite bića bez višeg reda svijesti poput ljudi kako pokušavaju razumjeti moralnost i ponašati se moralno. Gdje će se demonstrirati moralnost? Nigdje. Ono se neće izraziti ako nema nikoga tko bi razumio moralnost i istinu, što je potencijalni ideal koji zamišljamo, te koji dolazi iz naše svjesnosti. Ako ne postoji nitko tko razumije moralnost i moralno djelovanje, onda ni nema morala koji bi mogao doći do izražaja. Amoralne životinje ne čine ubojstvo, one ubijaju. Ubojstvo je moralni pojam, i zahtijeva moralno razumijevanje bića. Akcije nisu moralne ili nemoralne za amoralno biće, a moral ne postoji kao izraz u stvarnosti.
Potrebno je neko vrijeme da biste vidjeli dalje od iluzornih vjerovanja koja su inducirana i prizvana u nas kroz riječi, simbole magije i slike. Ljudi su uvijek projicirali sebe u imaginarna uvjerenja vjerujući da su ona prava i istinska, kako bi eksternalizirali koncepte u postojanje, pokušavajući ih konkretizirati kao legitimno postojanje u sebi, ne želeći priznati da ta uvjerenja dolaze iz nas. Moral, kada ga se objektivno razumije (u stvarnosti) kao optimalno društveno-relacijski model za život, je autorski autoritet za pitanje kako biti autentičan, originalan i istinit prema drugima, a ne stvarati štetu. Moral može biti zapisan tako da ga drugi prepoznaju, ali to sve dolazi iz svjesne interakcije s drugima i može se objektivno utvrditi.
Ako jednostavno vjerujete u ideje i uvjerenja drugih, vi ne spoznajete istinu i niste autentični u razumijevanju stvarnosti. Podvođenje svoje moći svijesti eksternaliziranoj sili vam ne pomaže u razvijanju u istini, nego vas drži u uvjerenjima koja pružaju neke odgovore na pitanja o stvarnosti, kako živjeti, što činiti, svrsi i smislu, i kao takva pruža psihološki "dobar osjećaj", komfor na razini zaluđenosti idejom / konceptom / uvjerenjem, ublažava konfuziju, sumnju, nesigurnost, nemir, anksioznost, pa čak i strah od prethodnih neodgovorenih nepoznanica koje stvaraju tamu, prazninu i ponor u razumijevanju stvarnosti. Eksternaliziranje i projiciranje naše moći na druge sile nije pravo, izvorno, ni autentično osnaživanje, unatoč "dobrom osjećaju" koji imamo za podvođenje sebe nečemu za što vjerujemo da je veće od nas samih. Istinsko osnaživanje dolazi sa znanjem o snazi naše svijesti, i uvidom kako smo eksternalizirali i projicirali sve ovo vrijeme, već tisućljećima. Spavač se mora probuditi.
Više se ne podvodim eksternaliziranim snagama, jer sam shvatio da moralnost dolazi iznutra snagom svijesti, mašte, kao i odlukom da živim na drugi način. Mogu reći da služim, stojim i žrtvujem se za idealnu potencijalni istinu, pravi i moralni načina života, ali to dolazi iz moje svijesti, i nije eksternalizirano, ono proizlazi iz unutarnje svijesti u interakciji s postojanjem, da bi se odredio bolji, izvorniji i istinitiji način življenja. Vi vjerojatno nemate istu sliku potencijalnog idealnog načina života u vašoj svijesti kao ja, jer ona dolazi iz moje svijesti, mene, autora i autoriteta dubine moralnosti koje pokušavam stvoriti u svijetu. Druge zamišljene i eksternalizirane snage autoriteta (vladara, države, Boga, itd) nemaju moje povjerenje, vjernost i vjeru da se vežem uz njih. To je duboko otkrivenje i strahovito osnažujuće kada se shvati, te aktualizira autentična svijest za navigaciju stvarnosti u samoj istini, a ne u vjeri u maštu u koju smo eksternalizirali i projicirali svoje snage kao način života, čak i djelovanje u skladu s tim uvjerenjima.
Kod stanja biti „Maa", originalan, istinski, autentičan, poanta nije da radite što god želite i da se razlikujete od ostalih. Bijeg od tuđih uvjerenja kako bi izgradili vlastita, ne znači da živite u istini, pravednosti, to jednostavno znači da ste pobjegli obliku indoktrinacije, a zatim razvili svoju vlastitu metodologiju, koji bi mogao biti istinita u istini, ili lažna u laži, osim što ste "istinski" i "vjerodostojno" proveli ovaj način življenja kao svoj vlastiti. Ali to nije istina, izvorno ili autentično u skladu s idealnim-potencijalom Istine-morala, koji možemo zamisliti i stvarati prema tome, ne kao uvjerenje da je to pravi način da se živi, već zato što znamo da je to u redu, dobro i istinit način života.
Bog je iskorišten, ako ne i izmišljen kao način da se eksternalizira izvor dobra i zla, ispravnog i krivog, tako da univerzalni autoritet može biti koncipiran kao objektivni izvor morala, za razliku od naše vlastite svijesti koja određuje što je moral utemeljen u stvarnosti. To vjerojatno nije rezultat života u samoći, nego života s ljudima što je bio uzrok razvoja ovog eksternaliziranog uvjerenja da treba dati autentično autorstvo ovlasti pojedincima ili grupama. Lakše je da se ljudi uvjere da stvore odnos prema pravom i krivom, dobrom i zlom, moralu i istini, eksternalizirano u nekoj sili koja je negdje drugdje, a mi je samo trebamo slijediti, prepustiti se, a ne "razbijati glave" pokušavajući shvatiti objektivnu ponašanje za takvu interakciju.
Kako su vlada i religija oteli autoritet Boga, i iskoristili ga u svoju korist da djeluje u njihovo ime i uvjerili ljude u to? Zato što je taj koncept prihvaćen već u početku, dakle vjerovanje u "Boga" i svih perifernih priključaka koji mu pružaju veo korespondencije u stvarnosti. Da vjera nikada nije ni bila tamo, ljudi nikada ne bi bili vođeni vjerovanjem, jer nikada ionako nisu zaista shvatili u što vjeruju, osim u jedan eksternalizirani autoritet koji će sve učiniti dobrim, zakonitim, univerzalnim, kako kozmički tako i na lokalnoj razini.
Mnoge varijacije vjerovanja u "boga" su kopirane od strane institucija. Zašto? Oboje su konceptualni sustavi za život u skladu s "voljom" neke "više sile". Razlika se manifestira u stvarnosti, stvorena od strane ljudske svijesti, kojom ljudi reguliraju socijalne interakcije u "uređenoj harmoniji", pod nazivom vlada. S druge strane su zamišljena vjerovanja, stvorena od strane ljudske svijesti, kojom ljudi reguliraju socijalne interakcije u "uređenoj harmoniji", pod nazivom "bog". Dakle, gdje je stvarni "bog" koji stvara moral, Prirodni moralni zakon? To ste vi, "bog", tvorac, generator, u primatu postojanja od snage svijesti.Kada se prihvati primat svijesti i autoritet izmišljenog "boga" da bi eksternalizirali naše vlastite moći u neki svijet mašte, lako možemo početi vjerovati u pojmove kao što su "materija je iluzija" i "čovječanstvo mora učiniti kozmičku isprika, vraćajući autorstvo zakona i autoritet natrag k Bogu, koji je pravi vlasnik, te kolektivno uskladiti svoje ponašanje s prirodnim zakonom." To vjerovanje temeljeno je na drugom povezanom vjerovanju, pružajući veo korespondencije između dvije podvale koje održavaju jedna drugu. To je priča za stvaranje osjećaja stvarnosti, koristeći zamišljena fantazijska uvjerenja da bi im se dala uzročna koherentnost (pravo, autoritet, moral, dobro, pravedno, istina, a sve dolazi od "Boga" ...).
Vrijeme je da se vratimo na uzemljenost u stvarnosti, daleko od uvjerenja iz mašte koja nam pružaju udobne odgovore na duboka pitanja o životu, stvaranju, smislu i svrsi. Materija je tamo gdje postojimo u stvarnosti. To nije iluzija, bez obzira da li netko želi prihvatiti to uvjerenje. Jedina osnova za istinu je gdje ste u postojanju, u bitnim pitanjima. Ako zaključite da ste u iluziji, onda nemate temelj na kojem možete stajati, a sve vaše ideje proizlaze iz temeljne iluzije u kojoj ste se našli. Bog, vjera, vlada, korporacije, vojska, dijele zajednički aspekt davanja sebe za nešto veće od nas samih. Vjerovanjem da smo dio nekog velikog plana, bilo da je to bog, vjera, država, vojska ili korporativni planovi, mi se prepuštamo većoj cjelini, i to nam se sviđa, osjećamo se dobro u tome. Spoznajte sebe i kako možete biti svoj vlastiti najgori neprijatelj, zavaravate se ne poznajući sebe, svijest, psihološke čimbenike, snagu vjerovanja, i još mnogo toga.
Autor teksta je Kris Nelson, autor i vlasnik web portala Evolve Consciousness.
