Centriranost u glavi nije samo mentalni koncept, to je i vrlo jaka energetska manifestacija. Taoistički koncept života je vrlo jednostavan i u njemu se sve bazira na tome da čovjek živi iz „hare“,tj. da centar svjesnosti i gravitacije bude u području pupka i malo ispod pupka (područje „malog trbuha).
U taoističkom učenju koje je prije svega jedna praktična životna vještina, oslobođena bilo kakve ideologije Kada je svjesnost centrirana u glavi onda smo podložni utjecaju nebrojenih koncepata, koji određuju apsolutno sve što se događati u realnosti vaše materijalne realnosti. Tada sloboda ne postoji , ako ste u glavi nemoguće je biti bez koncepata (programa, morfičkih polja).
Kada je centar svjesnosti u „hari“, život teče, jednostavno teče. Iz hare dopuštamo životu da nas odvede baš tamo kamo nas treba odvesti, i iz te pozicije se događa lakoća življenja. Samo u „hari“ čovjek može iskusiti izvorni impuls života. Taj impuls je usmjeren prema ispunjenju, prema miru, prema zadovoljstvu, prema ekspanziji. Međutim, da bi se mogli povezati s tim impulsom i da bi nas on mogao voditi u životu, moramo rezonirati sa njom, znači moramo se uskladiti s njenom vibracijom.
Jako malo ljudi rezonira s tim impulsom, jer kada smo u glavi s njime nikakvu nemamo rezonanciju i tada je nemoguće prepustiti se tijeku životne sile. Mnogi tu životnu silu, prakticirajući popularne ali iluzorne meditativne tehnike vizualiziraju, no, tada to postaje samo jedan mentalni koncept, ali ga ljudi ne žive.
U praksi Tranceframinga intencija je „pustiti se“, u zenu bi to rekli „go with the flow“. No da bi se netko pustio, prvo se mora centrirati tamo gdje se nalazi energija životne sile, a to je „hara“. Samo tako čovjek može podići svoju osobnu vibraciju. U protivnom, nemoguće je ući u stanje gdje vas životna sila nosi i usmjerava. Upravo zbog toga, neophodno je redovito i posvećeno prakticirati vježbe koje to omogućuju. To nije teško, ali nije niti lako jer um i ono što se nalazi u vašoj glavi opirati će se pomicanju svjesnosti iz glave u „haru“.
Dokle god je svjesnost u glavi tada s ono malo životne energije koja se nalazi u vašem energetskom sustavu hranite svoje mentalne koncepte. Tipičan primjer su ljudi koji tijekom neke vođene „meditacije“ imaju iskustvo koje oni označavaju kao sjećanje iz prošlog života. Je li to iskustvo stvarno? Ako je netko u glavi, za tu osobu itekako jest, ona će to iskustvo intenzivno proživjeti i od toga će napraviti priču uma koja će za tu osobu biti itekako stvarna i jedino ispravna. Takvu osobu vrlo teško je razuvjeriti da to nije istina već samo deluzija, priča njezinog uma. No, kada ta osoba nauči pomaknuti i pomakne svoju svjesnost u haru, ta priča uma ne čini se više stvarnom i počinje se postupno urušavati. Vjerojatno se sada pitate kako je to moguće. To iskustvo je samo mentalni koncept koji vam je dao intenzivno mentalno, virtualno iskustvo koje postoji isključivo u vašoj glavi, ali ne i u realnom, istinitom svijetu. No, kada svjesnost centrirate u hari, sve to ne postoji, čak i da pokušate mentalno imaginirati, jednostavno ne možete imati takvo iskustvo. Zašto? Zato jer kada ste u „hari“ vi ste ovdje i sada, u stvarnom, realnom svijetu onoga što uistinu jest. Na nivou „hare“ nemoguće je biti u rezonanciji s mentalnim konceptima, i na tom nivou svaki čovjek je oslobođen toga. Postoje ljudi koji „rade na sebi“ već 20 – 30 godina i svo to vrijeme „rješavaju“ svoje prošle živote, smatrajući za sebe da su duhovni. Međutim, u njihovom stvarnom životu sve je isto, isti problemi, isti egotripovi, isti obrasci. Danas postoji hrpetina tehnika koje se bave konceptima prošlosti. Neki ljudi desetljećima rješavaju putem njih svoje odnose s roditeljima. Ok je krenuti s time, to je sastavni dio samorazvojnog procesa, ali za mnoge to je iluzija iz koje nikako da izađu i samo recikliraju jedne te iste stvari, a njihov život stoji i oni ne napreduju, a istovremeno slijepo vjeruju da „rade na sebi“ i da su napredovali.
Život u glavi, živjeti svoje mentalne priče je energetski jako toksično. Na takav način ljudi rapidno gube svoju životnu energiju, blokirajući sami sebe da dođu u životnu poziciju gdje je doista moguće živjeti jednostavno i lako, vođeni životom silom koja nas uvijek usmjerava i vodi ka realnostima koje su stvarne, izvorne ispunjene životom i rastom.
Autor ovog članka je Domagoj Matijević, osnivač i voditelj Tranceframing škole.
