U prvim godinama života majka je djetetu najvažnija poveznica s vanjskim svijetom. Ne osjeća jasnu granicu između nje i sebe, osjeća kao da su jedno. I baš zato majčina energija postaje i djetetova, ugrađuje se u samu njegovu srž. Poruke koje od nje energetski dobije u ovom osjetljivom razdoblju odredit će njegov životni put.
Majčina je uloga dio duhovnosti
U zdravoj emocionalnoj vezi između dvoje zrelih ljudi koji se vole i poštuju rođenje djeteta obično predstavlja sam vrhunac njihova odnosa. Novi život u obitelj unosi neizmjernu radost i sreću. Novim članom život dobiva puno dublji smisao pa iako će ovo iskustvo biti vrlo snažno za oba roditelja, za ženu je ono najčešće mnogo intenzivnije.
Majka je mnogo zaslužnija od oca za naš doživljaj života i svijeta u odrasloj dobi. Njezina je uloga presudna za naš fizički, emocionalni i duhovni razvoj. Premda se to često objašnjava kulturološkim čimbenicima, pri čemu se ženi tradicionalno pripisuje briga za djecu i dom, a muškarcu skrb za egzistenciju, uzroci takvog njezina utjecaja mnogo su dublji. Oni zadiru u sferu duhovnosti, a očituju se u načinu na koji dolazimo na svijet te ulazimo u ovu, materijalnu dimenziju.
Ženska energija
Naime, materijalna dimenzija, s kojom se povezujemo u trenutku začeća te u koju u pravom smislu ulazimo rođenjem, utjelovljenje je zemaljskog – ženskog principa. Taj princip vezuje se uz sve što je opipljivo i ima formu, a u sebi integrira kvalitete kao što su kompaktnost, stabilnost i sigurnost koje su nam potrebne da bismo se mogli kretati u ovoj dimenziji postojanja.
Da bismo te kvalitete integrirali u svoj sustav, to jest da bismo se u ovome svijetu u svakom pogledu osjećali sigurno i stabilno te da bismo se dobro osjećali u svome tijelu, potrebna nam je majčina – ženska energija. Premda dijete, još dok je u maternici, prima podražaje osjećajući majčina raspoloženja, sreću i strahove, ocjenjuje se da prvi šok s kojim se svaki čovjek suočava pri ulasku u ovu dimenziju predstavlja samo rođenje. Osim što je taj događaj traumatičan, šok za dijete predstavlja i sama prilagodba na materijalni svijet, koji je za razliku od maternice (koja je topla i mirna) mnogo grublji, hladniji i nesigurniji.
Formiranje energetske baze
Kada je žena dovoljno zrela i dorasla ulozi majke, ona će svojom svjesnošću i smirenošću umanjiti djetetovu traumu rođenja te mu pomoći da kroz proces prilagodbe na ovu dimenziju prođe što bezbolnije. Taj proces prilagodbe traje do prve godine djetetova života, do kada bi se trebala formirati i njegova energetska baza. Ako su tijekom tog razdoblja djetetove potrebe zadovoljene na adekvatan način, ako to razdoblje nije bilo prožeto nekim oblikom trauma, dijete će se s lakoćom prilagoditi na ovu dimenziju, a kvalitete zemaljskog principa postat će sastavni dio njegova sustava.
U prvih godinu dana dijete sa svojom okolinom komunicira isključivo energetski, a kako u tom razdoblju njegovu neposrednu okolinu čini majka, energija koju mu ona prenosi (dodirom, prisutnošću, smirenošću i sl.) imat će najveći utjecaj na formiranje njegovih energetskih korijena. Da bi ti korijeni bili jaki, takva mora biti i majka, jer jedino stabilna, energetski uravnotežena majka, puna brižnosti i ljubavi, može na svoje dijete prenijeti dobre vibracije te i njega učiniti stabilnim. U tim početnim godinama dijete se u pravom, ali i u prenesenom smislu uči hodati, i ako s tim prvim koracima dobije dobre osnove, ono će se i kao odrasla osoba mnogo lakše kretati u ovome svijetu te će lakše „ostati na nogama“ i zadržati optimizam, čak i u teškim i izazovnim situacijama.
Hranjenje razvija osjećaj pripadnosti
U ovom je razdoblju izuzetno bitan i segment hranjenja. Hrana se izravno vezuje uz sigurnost i stabilnost pa dijete ove kvalitete dobiva, osim majčinom prisutnošću i brigom, i preko njezina mlijeka. To utječe na njegov živčani sustav i način na koji će primati podražaje, tj. način na koji će reagirati na izazove u budućnosti. Instinkti koji se na ovaj način formiraju ostaju u njemu cijeli život pa se dijete koje je na ovaj način namireno u prvoj godini života i kao odrasla osoba mnogo lakše prepušta životu, lakše se suočava s izazovima te lakše izlazi iz zone poznatoga.
Osim toga, kroz čin hranjenja majčinim mlijekom dijete instinktivno razvija osjećaj pripadnosti bez kojega u odrasloj dobi može, posve neopravdano, osjećati manjak podrške, imati problema s uklapanjem u društvo, ali i u pronalaženju svoje uloge u ovome svijetu. Izostanak takve energije može se odraziti i na fizičkom tijelu. Hladnoća u tijelu, loša i usporena probava, slab imunološki sustav popraćen učestalim oboljenjima samo su neki od fizičkih pokazatelja loše energetske baze.
Teško bilo tko može nadomjestiti majku
Zbog svih posljedica koje majčina prisutnost ima na psihički, fizički i duhovni razvoj djeteta, ocjenjuje se da bi se svaka žena, barem godinu dana nakon djetetova rođenja, većinu vremena trebala baviti djetetom jer će mu jedino tako pomoći da se razvije u zdravu i stabilnu individuu. Većina je žena toga svjesna, no za mnoge je to razdoblje izrazito izazovno jer se, zatvorene između četiri zida, osjećaju izoliranima od svijeta i događanja i zato su nerijetko podložne i depresiji. Osim toga, u želji da što prije nastave karijeru, zbog pritiska poslodavca ili egzistencijalnih razloga, mnoge od njih s djetetom ostaju mnogo kraće pa brigu o njemu prepuštaju drugima.
Stabilan i energetski jak otac donekle će uspjeti djetetu kompenzirati majčinu odsutnost ili energetsku nestabilnost (budući da i muškarci imaju ženski princip), a tu ulogu u određenoj mjeri mogu preuzeti i neke druge energetski stabilne osobe. No djetetu teško bilo tko može nadomjestiti majku zbog njihove početne fizičke povezanosti (koja u suptilnom obliku ostaje prisutna cijeli život).
Uvjeti za majčinstvo
U prvim godinama djetetova života majka djetetu predstavlja cijeli svijet, a svako odvajanje od nje ono doživljava kao svojevrstan šok i prijetnju vlastitoj sigurnosti. Takvo odvajanje može stvoriti stalan strah od napuštanja koji ne jenjava ni u odrasloj dobi, pa posljedica može biti nezdravo vezivanje uz druge osobe, ali i razni oblici ovisnosti.
Zbog svega toga, svaka bi žena, prije nego što odluči postati majkom, trebala biti sigurna da za odgoj djeteta ima odgovarajuće uvjete te da je za tu ulogu doista spremna. Ako za tu ulogu iz bilo kojeg razloga nije spremna, ako i sama osjeća manjak energije i energetsku nestabilnost, trebala bi, kad god je moguće, tu ulogu odgoditi dok se za majčinstvo ne stvore uvjeti te dok i sama energetski ne ojača.
Bolna iskustva
Unatoč tomu, djeca se često rađaju u disfunkcionalnim obiteljima, u kojima majka iako ima namjeru svome djetetu pruži ti najbolje u tome ne uspijeva. Naime, majka je na svoje dijete sposobna prenijeti samo ono što i sama ima. Stoga, ako je i ona kao dijete doživjela neki oblik traume, a nije je proradila, ili ako u odrasloj dobi osjeća nezadovoljstvo – tada će sve ono što u svojoj dubini osjeća energetski prenijeti i na vlastito dijete. Mnoge žene, svjesne vlastitog bolnog iskustva odrastanja, pod svaku cijenu žele izbjeći da i njihovo dijete prođe kroz slične teškoće.
U svojoj čvrstoj odluci da budu drugačije od vlastitih majki te da svome djetetu pruže sve ono što je njima nedostajalo, često odu predaleko. Postaju pretjerano brižne, ponašaju se odveć zaštitnički te nerijetko sve rade umjesto djeteta. Na taj način često guše dijete, čine ga nesposobnim da preuzme odgovornost za svoj život pa ono ponovno postaje nesigurno i nesposobno samostalno se kretati kroz život. Ponekad takva djeca postaju razmažena i nezahvalna te emocionalno neosjetljiva na potrebe drugih, što njihove majke (koje u nastojanju da im udovolje često zanemare i vlastiti život) čini još više nezadovoljnima.
Jedino ona majka koja je zadovoljila vlastite potrebe i vodi brigu o sebi može odgajati sretno dijete. Zato bi svaka žena prije svega trebala raditi na sebi i biti usmjerena na postizanje vlastite sreće, na podizanje vlastitog samopouzdanja i samopoštovanja jer će tek tada moći na svoje dijete prenijeti konstruktivne emocije i pomoći mu da stvori jaku energetsku bazu. Iako će prva godina djetetova života biti najvažnija za njegovo sigurno i stabilno kretanje u ovome svijetu, uz dovoljno volje, svjesnosti i zdrave roditeljske podrške, posljedice iskustava stečenih u to vrijeme mogu se djelomično popraviti i u kasnijim godinama.
Izražavanje emocija
Naime, naša se osobnost u potpunosti zaokružuje otprilike s 21. godinom života (kada se otvara naš najviši, sedmi energetski centar) i djetetu je tijekom cijelog tog razdoblja na razne načine potrebna energetska prisutnost i podrška roditelja. Otvorena i emocionalno topla majka pomoći će svome djetetu da i samo slobodno i bez potiskivanja izražava svoje emocije.
Na taj način ostvarivati će ekspanziju i pritom razvijati kvalitetne i zdrave odnose s drugim ljudima. To će mu pomoći i da u svojim odlukama bez straha slijedi svoje srce. No bitno je i da majka (skupa s ocem) vlastitim životom bude najbolji primjer svome djetetu jer dijete tijekom cijelog razdoblja odrastanja nesvjesno upija poruku koju mu roditelji odašilju svojom energijom i ponašanjem (a ne samo verbalno). Takvu poruku ono integrira i u vlastiti život.
Rekonstrukcija korijena
Ako u svom najranijem djetinjstvu zbog bilo kojeg razloga nismo uspjeli formirati jake i stabilne korijene, morat ćemo ih, radom na sebi rekonstruirati kao odrasli. Mnoge tehnike, poput tehnike rebirthing, primalne tehnike, ili holotropskog disanja, koje nas vraćaju u trenutak začeća, rođenja ili pak ranu životnu dob, i tako omogućuju da početne traume preradimo, u tome mogu biti od velike pomoći.
Jedino kroz rad na sebi, iscjeljenjem svojih početnih trauma moći ćemo u ovoj, materijalnoj dimenziji pronaći pravi smisao te iskusiti istinsku ljepotu i lakoću postojanja. A tek uz čvrstu ukorijenjenost u materijalnome možemo postići ravnotežu i s onim nebeskim, duhovnim sferama. Bez toga se cijelo naše postojanje ovdje svodi na puku materiju.
