Kada govorimo o realnosti kakvu poznajemo, govorimo o realnosti koju poznajemo isključivo putem svojih pet osjetila. Pet osjetila percipiraju realnost isključivo na način da to što percipiramo uspoređujemo s nečim drugim. Ono što znamo o realnosti kroz tu usporedbu nije percepcija već distorzija realnosti. Ono što percipiramo na taj način može biti korisno za preživljavanje u točno određenim situacijama, no to nije niti izdaleka dovoljno da bi spoznali samu realnost i kreaciju koja u njoj egzistira. Kvantna fizika ali i drevni sustavi znanja uče o nebrojeno puno realnosti koje se događaju upravo sada, no mi ih ne možemo percipirati. Ono što netko percipira jest ono što zna, ostalo je samo imaginacija.Bez razvoja i stvarne percepcije postoji opasnost usmjerenja na iluzorni svijet imaginacije. Spiritualnost je proces istraživanja realnosti, na ispravan način. Taj način temelji se isključivo na razvoju percepcije. Razvoj percepcije zahtijeva adekvatnu spiritualnu tehnologiju. Bez toga, samo razmišljanje o tome je filozofija, a to vodi prema pretjeranoj konceptualizaciji. Spiritualnost je nešto što funkcionira izvan dosega naših pet osjetila. Pet osjetila su namijenjena isključivo za percepciju fizičke realnosti. Sve izvan toga nemoguće je vidjeti, osjetiti, omirisati, čuti i okusiti.Ako je nečija percepcija podešena isključivo na pet osjetila, dimenzija koju će netko percipirati biti će isključivo fizička.
To vrijedi i za religiozne ljude koji nastoje iskusiti boga. No, bog je također ideja koja ne postoji u fizičkoj realnosti. Mnogi će reći da mogu osjetiti božansko, no taj osjet nije ništa drugo nego emocija koju je ta osoba sama stvorila. Sva emocionalna i psihološka stanja su stvorena od strane nas samih (upravo sada ako zatvorite oči možete psihološki i emocionalno stvoriti osjećaj ljubavi prema nekome). Svaki čovjek može stvoriti bilo što u svojem umu. Način na koji razmišljate o tome stvoriti će točno određene emocije prema tome. Ono što ste upravo sada psihološki događa u vama nema nikakve veze sa spiritualnim. U današnjim vremenima mnoga psihološka iskustva krivo se interpretiraju kao spiritualna. Psihološki, čovjek može iskušavati zadovoljstvo i ugodu, no to nije spiritualnost, to eventualno može biti posljedica spiritualnog rada. Ako se upravo sada nalazite u točno određenom psihološkom stanju moguće je iskušavati ugodu i to je prirodno stanje. Takva stanja su posljedica stvaranja adekvatnog psihološkog stanja. Psihološko iskustvo se uvijek manifestira putem emocija i misli i ono je u potpunosti subjektivno i nečijem vlasništvu. Ono što netko naziva fizičko, to nije u potpunosti u nečijem vlasništvu, isto to se odnosi i na spiritualno, psihološka iskustva su isključivo vaša i možete ih kreirati kako god želite. Iako ljudi mogu kreirati i upravljati sa svojom psihologijom, većina ne zna učiniti niti to i to predstavlja za mnoge veliki problem.Mnogi misle da je iskušavanje mira u praznoj glavi manifestacija spiritualnosti, no to je samo psihološko stanje koje se pojavljuje i koje čovjeku omogućuje mir.Spiritualnost je proces kada netko iskušava život koji je transcedentirao fizičke zakonitosti. Psihologija je komponenta fizičke realnosti. Spiritualna dimenzija nalazi se izvan fizičke, no istovremeno, ona je izvor fizičke realnosti. Sastavni dio kreacije za koju znamo jest da sve što znamo događa se u nama, a ne izvan nas samo zato jer je baza našeg iskustva u nama, a ne izvan nas. Taj nivo percepcije dovoljan je za preživljavanje, no ako želite spoznati stvarnu prirodu svega, originalnost, tada ova percepcija nije dovoljna, potrebno je razviti druge dimenzije percepcije. Ako promatramo realnost na način zašto se ona događa baš na ovakav način nekome, treba znati da od trenutka rođenja smo bili mali, a sada smo veliki. To nema veze s vanjskom realnosti, možda smo taj proces usporili s uzimanjem nezdrave hrane i nezdravim načinom života, no to je proces stvaranja koji se događa iz naše nutrine. Svako logično objašnjenje tog principa stvaranja je irelevantno, baš kao i njegova percepcija putem pet osjetila. Ako netko razmišlja o ovome, to je isto irelevantno, jer cjelokupan proces razmišljanja baziran je na temelju onoga što već znamo. Sve naše misli i riječi dolaze od podataka koje smo već prikupili u svojem umu.
NITKO NE MOŽE PERCIPIRATI PRIRODU KREACIJE AKO RAZMIŠLJA O NJOJ.
Mnogi pokušavaju razmišljati o božanskom, to čine temeljem podataka o božanskom koje su preuzeli od nekog drugog. Taj proces stvara vjerovanje, ali to je opet vrsta razmišljanja, iako taj proces može biti jako dubok, no opet je razmišljanje. Sve to nekome može dati određeni stupanj stabilnosti, samopouzdanja i ugode, no takvo nešto ne može dati jasnoću. Ako se netko osjeća samopouzdanim a istovremeno nema jasnoću to može biti jako opasno jer će osoba tada graditi osjećaj onoga što je stvarno na bazi halucinacije. Spiritualnost se ne temelji na samopouzdanju već na jasnoći. Ako netko vidi jasno ono što jest, tada ide kroz život bez napora. Sve to stvara istinsko samopouzdanje.Upravo to je iznimno važna lekcija koja se uči u Tranceframingu i koju svaki čovjek predanim radom i usmjerenjem može usvojiti i primijeniti.
