Ljudi su dizajnirani za rad. Kada nemamo što za raditi, osjećamo dosadu, ne znamo što bismo sa sobom i ako takva stanja dugo potraju, lako se pretvaraju u osjećaje bespomoćnosti i besmisla. To bi bila jedna krajnost. Druga je krajnost pak ona u kojoj ljudi neprestano rade, bez da si ostave prostora za odmor kako bi si poslom odvratili misli od neugodnih dijelova stvarnosti s kojima se nemaju snage suočiti. Nažalost, mnogo ljudi radi ono što ne voli, a jako je iscrpljujuće buditi se svakoga dana s grčem u želucu zbog posla koji slijedi.
Poslom izražavamo svoju osobnost
Budistički redovnik Thich Nhat Hanh na samom početku svoje knjige Posao: Kako pronaći smisao i radost u svakodnevnim obavezama ističe kako je važno da osoba odabere posao s kojim će biti zadovoljna: „Gotovo pola života provedemo na poslu, ali kako zapravo provodimo to vrijeme? Posao koji obavljamo odraz je našeg čitavog bića, on može biti sjajno sredstvo za izražavanje naših najdubljih težnja, izvor duhovne hrane, mira, radosti, preobrazbe i iscjeljenja. S druge strane, posao koji obavljamo i način na koji ga obavljamo može prouzročiti i mnogo patnje.“ Pola života nije malo vremena i važno je kako ćemo se za to vrijeme osjećati, koje ćemo misli misliti, kako ćemo se ponašati i sl. Osim toga, različiti dijelovi naših života nisu nepovezani niti lako odvojivi, već su čvrsto isprepleteni do te mjere da se ih se ne može jasno razlikovati. Također, ljudi posao često nose kući gdje dovršavaju ono što na radnom mjestu nisu stigli. Osim toga, u novije vrijeme mnogo je poslova prilagođeno epidemiološkim mjerama zbog čega je ljudima omogućen rad od kuće, što se na prvi pogled može učiniti olakšavajućom okolnošću, no iako ljudi ne gube vrijeme na putovanje do posla, tako postavljen rad izrazito utječe na obiteljski život, stoga je pronaći balans i zdrave granice između poslovnog i privatnog postalo još veće umijeće nego prije.
Zaustavite se
Iako poslovno i privatno predstavljaju dva različita aspekta, međusobno su povezani kao dijelovi istog života. Čak i kada uspijevamo vremenski odvojiti ta „dva života“, oni se ipak nastavljaju stapati u našoj svijesti. Kako reagiramo u privatnom životu, slično će biti na poslu i obrnuto. Autor piše o povezanosti doma i radnog mjesta te ističe važnost svjesnosti nasuprot naviknutim i automatiziranim radnjama koje smo naučili svakodnevno provoditi. On tu svjesnost slikovito naziva zaustavljanjem i opisuje potrebu za njim na sljedeći način: „Možda bismo se trebali zapitati znamo li stvoriti osjećaj radosti, znamo li opustiti se i uživati u ručku, udahnemo li prije nego što se javimo na telefonski poziv ili prije nego što dođemo na težak sastanak. Ta su pitanja vrlo praktična i vrlo važna. Važno je i kako se odijevamo, peremo zube ili ujutro doručkujemo. Ako prakticiramo svjesnost u tim malim svakodnevnim postupcima, znat ćemo uživati u danu, otpustiti napetost na radnom mjestu i ublažiti stres. Praksa svjesnosti može nam pomoći njegovati veću svjesnost i radost u našem životu i na radnom mjestu.“ Ovaj bi se citat mogao svesti na poznatu narodnu poslovicu: „Kakvo jutro, takav i dan.“ Osvještavanjem kako je sve povezano, organizacija svakodnevice može postati jednostavnija. Znamo li da slijedi naporan dan, uz svjesnu ga je pripremu moguće učiniti podnošljivijim i lakšim. Obraćanjem pozornosti na svaki zalogaj za vrijeme doručka, svaki odjevni predmet prilikom odijevanja i sl. uvježbava se svjesnost i povećava se vjerojatnost da će se takav stav i način razmišljanja preliti i u druge životne aspekte, drugim riječima, da će nam postati prirodniji.
Jutarnja namjera kao magično proročanstvo
Pored osvještavanja samih postupaka koje poduzimamo, svjesnost je moguće prakticirati na više načina, a kao neke od njih Thich Nhat Hanh navodi namjeru i zahvalnost: „Vrlo je važno osjetiti zahvalnost za ono što već imamo, biti svjesni da imamo i više nego dovoljno uvjeta za sreću u sadašnjem trenutku. Dobro je započeti dan takvom vrstom svjesnosti.“ Dan doista ovisi o tome kako ga započnemo, ali tako je i s velikim životnim pothvatima na koji se odlučujemo, bio to posao ili veza. Na početku dana određujemo, svjesno ili nesvjesno, fokus, smjer u kojemu će se odvijati ostatak dana. Kada dopustimo da nam dan počne u lošem raspoloženju, tada ćemo i u ostatku dana vidjeti samo loše i jedva čekati da završi. Stoga, u jutarnjim je satima važno posvetiti pažnju namjeri, zapitati se kako započeti dan koji slijedi, što nas očekuje zato što jutarnja namjera funkcionira kao nit vodilja cjelokupnoga dana.
Svaki je posao jedna velika vježba svjesnosti
Može se reći da je svjesnost najvažnija komponenta ugodnog života. Ona je pomoćno sredstvo za ostvarenje uravnotežena odnosa različitih životnih aspekata. Neki načini uvježbavanja svjesnosti mogu obuhvaćati prakticiranje zahvalnosti ili postavljanja namjere. Disanje je također vrlo važno u postizanju svjesnosti, umirivanja i prihvaćanja: „Energija svjesnosti je majka; energijom svjesnosti možete držati svoje dijete. Svjesnost je energija koju možete stvoriti (…) Vaše dijete ste vi; ne biste trebali pokušavati suspregnuti jake emocije ili negativne osjećaje.“ Svaki posao sa sobom nosi određenu dozu stresa. Postoje određeni rokovi koje treba ispoštovati, sastanci i prezentacije za koje se potrebno pripremiti, zadaci koje treba odraditi. Stres je u umjerenoj dozi koristan, on znači da nam je stalo do toga da kvalitetno obavimo posao. No, dogodi se da se čaša prelije, a emocije mogu preplaviti osobu toliko da je teško zadržati i trunku svjesnosti. Thich Nhat Hanh na zanimljiv način opisuje moć svjesnosti: „Kad je u vašoj sobi hladno, uključite grijalicu i ona počinje emitirati valove toplog zraka. Taj topao zrak se ne pokušava boriti s hladnim zrakom. Topao zrak dolazi i prihvaća hladan zrak i pet minuta poslije hladan zrak postaje topliji. Jednako tako, energija svjesnosti i usredotočenosti prihvaća energiju boli ili ljutnje.“ Borba s emocijama koje nam ne koriste može samo dodatno produbiti ranu, no ni razvoj svjesnosti nije bezbolan proces – osvještavanje i prihvaćanje vlastitih destruktivnih emocija i obrazaca ponašanja zahtijeva dozu hrabrosti.
Razvijanje svjesnosti polagan je proces u kojemu učimo kako samima sebi biti poput roditelja koji samouvjereno i s lakoćom umiruju svoje dijete, a njegovo usavršavanje traje do kraja života. U Tranceframing školi polaznici usvajaju i primjenjuju različite prakse svjesnosti te uče o njihovu doprinosu u kontekstu posla, ali i ostalih životnih aspekata. Vježbanje svjesnosti u miru vlastita doma može se učiniti kao idealno rješenje, no ono vjerojatno neće dovesti do većih rezultata, ali ako ga se prenese na posao, u tom se slučaju radno mjesto pretvara u poligon na kojemu svaka stresna situacija postaje potencijalnom prilikom za transformaciju u praksu svjesnosti.
