Jedan od čestih uvida koje ljudi koji krenu s coachingom dobivaju želeći ostvariti neki cilj je povezanost mnogih segmenata našeg života s našim odrastanjem u obiteljskom okruženju. Ta povezanost je ponekad vrlo očita, ponekad duboka i kompleksna, ali svakako je prisutna. Kako dolazi do toga?
Odrastanje u zdravom i sigurnom obiteljskom okruženju temelj je emocionalne i mentalne stabilnosti u kasnijem životu. Kao djeca rađamo se bez ikakvih znanja i vjerovanja o životu i svijetu u kojem živimo. Dijete od roditelja uči sve - što je svijet, koja su njegova pravila, čemu se veseliti, čega se bojati, što je dobro, što je loše, kakve ljude voljeti, kakve izbjegavati, kakvo ponašanje je dobro, kakvo loše, kako se ponašati prema drugima, koje emocije pokazivati i na koji način ih pokazivati, koje emocije potiskivati, kako komunicirati s ljudima, kako doći do ljubavi. Mnoge od tih stvari uči se verbalnim prenošenjem znanja, ali na taj način prenosi se samo mali dio. Najveći i najbitniji dio naših vjerovanja, emocija, stavova o životu i samima sebi smo naučili primjerom, živeći u obitelji. Sve to stvorilo je ono što u svakodnevnom životu nazivamo "ja", ali i mnoge naše životne situacije.
Pogledajmo na jednom primjeru kako to funkcionira. Iako će roditelj djetetu možda stalno govoriti da je život lijep i da može ostvariti što god želi, to samo po sebi nažalost neće imati previše utjecaja. Ako on sam to ne osjeća i tako ne misli, ako smatra svoj život teškim, nepravednim, borbom, dijete tu verbalnu poruku nikada neće asimilirati - asimilirati će ono što gleda i osjeća dugi niz godina te kasnije živjeti prema tome. Svaka obitelj ima svoju emotivnu dinamiku, spektar emocija koji se unutar obitelji može iskusiti. Tijelo i um, živčani i hormonalni sustav djeteta godinama se prilagođava tome i samim time teže doživljava emocije van tog iskustvenog spektra. Uzmimo još jedan primjer - ako u obitelji nema životne lakoće, sreće, mira, prihvaćanja, otvorenog iskazivanja emocija, čovjek koji je odrastao u takvom okruženju vrlo će teško u životu pronalaziti ta stanja i emocije te će najvjerojatnije u vrlo sličnom obliku proživljavati tu obiteljsku emotivnu strukturu kada sagradi svoju obitelj. Velika je vjerojatnost da će čak izabrati i partnera koji će se sa svojom životnom strukturom, svojim pravilima i vjerovanjima dobro uklopiti u takvu konstrukciju. Vanjske okolnosti te osobe će možda biti drugačije, ali baza po kojoj živi neće. Isti princip kopiranja životnih obrazaca vrijedi i za odnos prema novcu, materijalnom, prema duhovnim vrijednostima, strukturama i pravilima prijateljskih, partnerskih, poslovnih i muško-ženskih odnosa ili bilo kojem drugom segmentu života. Taj mehanizam je iznimno jednostavan i transparentan i ako malo bolje pogledate oko sebe, vrlo brzo ćete ga uočiti u okolini.
Niti jedna obitelj nije potpuno disfunkcionalna, niti potpuno funkcionalna. Ako smo odrasli u funkcionalnoj obitelji, velik broj tih obrazaca pomaže nam da se razvijamo i napredujemo kroz život. Kod iznimno nefunkcionalnih obitelji većina naučenih obrazaca ne koristi rastu i razvoju, nego stvara nesretne životne priče. Većina ljudi kreće se u prostoru između ta dva ekstrema. Dakako, jedan dio ljudi uspije nadvladati negativne obrasce ili čak pojačati one pozitivne koji su im preneseni, ali većina ljudi uglavnom živi rijetko se odmičući daleko od naslijeđene obiteljske dinamike. Upravo je to razlog što velik dio onog što nazivamo "ja" zapravo dolazi kao produkt obiteljskog okruženja. Neki su sa tim "ja" zadovoljni, mnogi osjećaju da u toj strukturi postoje, opisano tehničkim rječnikom, bugovi i virusi zbog kojih ne ostvaruju život kakav žele. Njihovo podrijetlo ne mora biti obiteljsko, ali često jest. Oni mogu na razne načine ograničavati naš razvoj, napredak i ostvarivanje ciljeva - zbog toga često "isplivaju" tijekom coachinga te ih je potrebno osvijestiti te rastvoriti na razini emocija, misli, vjerovanja i ponašanja.
