Kao što već znamo, u našem tijelu postoje toksini. Ako krv i kisik ne cirkuliraju u našem tijelu na ispravan način toksini se nakupljaju i stvaraju bolest. Svjesnost funkcionira po istom principu i može imati lošu cirkulaciju. Možda netko ima blokadu patnje, boli, tuge, očaja ili tjeskobe. Sve je to poput toksina u svjesnosti. Te toksine uma nazivamo internim formacijama ili internim petljama.
Kada te petlje obuhvatimo energijom mindfulnessa, to je kao da radite masažu svjesnosti. Kao što i tjelesni organi, kada energija u tijelu ne cirkulira postanu bolesni, ista stvar se događa s našim umom.
Sve blokade uma uvijek imaju jednu intenciju, postati dio svjesnog uma. One zahtijevaju našu pozornost i žele biti prihvaćene, no naš svjesni um je naučen da ti nepozvani gosti nisu prisutni u njegovom prostoru zato što je bolno i strašno suočiti se s njima i percipirati ih. Stoga, dio uma pokušava blokirati njihov put prema svjesnom umu. Navika većine je, kako ono što je u podrumu ne bi okupiralo dnevni boravak, dnevni boravak ispuniti drugim gostima. To znači da činimo sve kako bi taj prostor ostao okupiran. Prvo, radimo i fokus usmjeravamo na taj rad i tada on ispunjava prostor svjesnog uma, kada ne radimo pozivamo druge goste: surfamo internetom, čitamo, gledamo tv, razmišljamo. Činimo sve kako prostor svjesnog uma ne bi bio okupiran onim što se nalazi u dijelu uma pohranjene svjesnosti. No, mentalne formacije trebaju cirkulirati. Ako im ne dopustimo da izađu u svjesno, to će im omogućiti da stvore lošu cirkulaciju u našem umu. Slaba cirkulacija manifestirati će se kao piss petlje i niz distrakcija koje će se manifestirati u umu, ali i u tijelu. (npr. mogu se manifestirati kao alergija, iako će liječnik prepisati nam tablete, ona neće nestati, jer uzrok je u mentalnoj formaciji).
Mindfulness se temelji na bivanju u trenutku ovdje i sada. To je , prije svega, proces koji nam omogućuje da promijenimo odnos koji imamo prema sebi, drugima i svijetu u kojem živimo, da u svakom trenutku budemo prisutni te da svaki trenutak iskušavamo s potpunim prihvaćanjem, svjesnosti, suosjećanjem i bez vezivanja.
Mindfulness ima velike sličnosti sa zrakom. Kako je zrak esencijalan za opstanak u fizičkim tijelu, tako je razvijen um esencijalan za mentalni, emocionalni i spiritualni opstanak.
Kada se aktivira „mindfulness stanje uma, razvija se unutarnja mudrost. To stanje uma omogućuje da percipiramo istinu i ono što jest. Također, omogućuje nam da spoznamo da ako nismo u tome stanju da uvijek iskušavamo iluziju i deluziju te da spoznamo da je realnost u kojoj živimo konstruirana i uvjetovana.
Ako ne postoji ništa što trebamo braniti, tada jednostavno možemo biti prisutni u trenutku, opušteni i protočni. John Lennon je rekao: „ život je ono što se događa dok smo zaposleni stvarajući planove.“ Većina ljudi nije nikada prisutna u onome što iskušava.
Da bi razumjeli što znači svjesnost, prisjetite se u kojoj mjeri prije nego što idete spavati reciklirate ono što se je dogodilo taj dan ili prije ili razmišljate o budućnosti, možete li uživati isključivo u trenutku kada tonete u san. Ako netko nije u trenutku, njego um ulazi u „zadani mod“, što znači da ako ne postoji ništa na što bi se usmjerio, um automatski kreće metaprocesuirati i fantazirati. Usmjeravanje fokusa sprječava tu naviku uma.
Um se ponaša na način da se bavi s onim na što ga usmjerite, i to na što je usmjeren uvećava svojim procesuiranjem. Jezik predstavlja fantastičan alat da usmjerimo um prema svjesnosti. Stoga, kada se nešto pojavi u umu, najbolje je postaviti pitanje „što je to što je prisutno?“, a sljedeće , označiti to što je prisutno. U ovom slučaju označiti se odnosi na proces, a ne na sadržaj (recikliranje) i na JA koje se je nalazilo u toj priči, u tome sadržaju. Označiti proces znači biti ga svjestan, ali bez kritiziranja, prosuđivanja i uklapanja u koncepte uma. Kada označite nešto na mindfulness način nemojte nikada koristiti riječ JA, zato što prisutnost JA uzrokuje vezivanje i patnju. Iskustvo označavamo riječima „vidi, slušaj, osjeti itd.“ Označavanje je iznimno bitno, jer kada to napravimo, tek tada možemo biti prisutni u onome što se doista događa. Kada racionaliziramo, prosuđujemo, planiramo, manipuliramo s percepcijom događaja tada nije moguća prisutnost u trenutku ovdje i sada.
Kada promatrate na takav način, pojavljuje se "efekt promatrača". Kada usmjerite pozornost na mindfulness način, stvara se dojam da se sve usporava, to opet stvara potpuno novu poziciju. Većina ljudi operira poput robota (stimulans – reakcija), no kada primijenimo mindfulness, usidravamo se u trenutak ovdje i sada, stvara se nova pozicija koja nam omogućuje da se odvojimo i da više nismo povezani s onim što iskušavamo, tj. to što iskušavamo tada nas ne određuje. Recentna istraživanja mozgova ljudi koji prakticiraju mindfulness ukazuju da se tijekom tog stanja uvećavaju funkcije u izvršnim funkcijama mozga koje se nalaze u prefrontalnom korteksu, također smanjuje se aktivnost u amigdali (centar za strah), centrima koji su zaduženi za emocionalnu reaktivnost.
Prakticiranje mindfulnessa zahtijeva minimum duhovne zrelosti jer upravo ona daje motivaciju za rad na razvoju takvog uma. Ključ sreće je mindfulness. Ono što je vrlo praktično, možemo ga prakticirati konstantno i povezati vježbu mindfulnessa sa svakom aktivnosti koji činimo tijekom dana.
Jedna od vrlo važnih komponentni mindfulnessa je metakognicija (odnosi se na svijest o onome što neka osoba zna, što ne zna, te na koji način može naučiti ono što još ne zna). Samo ljudi ,od svih vrsta, imaju tu sposobnost. Um uvijek pokušava pronaći ravnotežu i želi znati je li ono što treba učiniti sigurno. Metakognicija je proces koji umu omogućuje da nešto kreira, no istovremeno i provjeru je li to što je um kreirao vrijedno, dobro, ispravno ili nije. Metakognicija je kvaliteta trezvenog razmišljanja o onome što je um kreirao. U mindfulnessu se aktivira unutarnja mudrost putem koje možemo percipirati istinu u iskustvu koje iskušavamo. Upravo iz percepcije istine proizlazi sloboda. Iako iskušavamo određeno iskustvo, u mindfulnessu nismo u njegovom vlasništvu, iz tog stanja rađa se sloboda. U svakom iskustvu koje iskušavamo dogodi se prvo stimulus i naša mentalna, emocionalna i fizička reakcija prema njemu. Svaki puta kada imamu internu misao, sjećanje ili emociju mozak radi toliko brzo da uopće nismo svjesni te misli i emocije, već trenutno respondiramo na to iskustvo i to tako da prosuđujemo i uklopimo ga u mentalni koncept. Vježbajući, praktikanti se trebaju istrenirati kako bi mogli percipirati primarno stanje (inicijalno stanje).
Pojam metakognicije često se koristi u psihologiji te se odnosi na razmišljanje o razmišljanju; razmišljanju o vlastitim mislima. Te ljudske sposobnosti povezane su s kreativnosti i intelektom. Što se više u djetinjstvu razvija kreativno razmišljanje, to se više takav model razmišljanja reflektira na sposobnost da netko razvije perspektivu odvojenosti od vezanosti za misli. Metakognitivnost omogućuje umu da bude usmjeren na puno kreativnije, fleksibilnije i adaptibilnije misaone procese. Oni koji to nisu razvili razmišljaju u kategorijama „crno-bijelo“, oni imaju perspektivu percepcije iz samo jedne (personine) točke gledišta te vrlo često vjeruju da ako netko razmišlja različito od njih da je ta osoba u krivu.
Mindfulness tehnike omogućuju razvoj novog, metakognitivnog modela razmišljanja te duboko povezivanje s istinom onoga što netko iskušava u trenutku, bez obzira što je to. Istinski mindfulness nema za cilj razvoj intelektualnog aspekta uma, već otvorenijeg, prostranijeg uma koji se ne vezuje te samim tim može uspostaviti intiman odnos s onim što jest. U tom stanju uma čovjek je prisutan u trenutku i ne čini ništa što ometa iskušavanje tog trenutka, na smiren, ne naporan način. Mindfulness ne zahtijeva nikakav napor uma.Usmjeravajući pozornost na pet osjetila, svjesni smo onoga što se događa „ispod površine“, onoga što osjećamo i što mislimo. Bol i patnja koju netko osjeća trebaju pozornost, suosjećanje i prihvaćanje. Za sve to ključ je svjesnost koja je dostupna i koja nam omogućuje prihvaćanje svega, uključujući onoga što mislimo i osjećamo. Mindfulness omogućuje da sva iskustva (misli, emocije i senzacije) dođu i odu. Iskustvo boli također može biti trenutno iskustvo, mindfulness znači biti u potpunosti u tome iskustvu, dopustiti si iskušavati takvo iskustvo i ništa drugo te odmarati se u miru koji je uvijek u nama i nikada nas ne napušta.
U Tranceframing školi, kroz sustavnu praksu razvija se kvaliteta metakognicije koja je pokazatelj uravnoteženog i razvijenog uma. Svaki čovjek može razviti tu kvalitetu koja mijenja puno toga u životu.
