Biti čovjekom znači imati fizičko tijelo koje dekodira informacije putem mozga i genetike u određeno iskustvo realnosti. Biti čovjekom znači imati um koji dekodira informacije iz same simulacije putem astralnog tijela koje je podešeno na primanje informacija u vezi realnosti temeljem svojih programa te na taj način, čineći to utječe na realnost uma koja je njegova krajnja projekcija. Čovjek se ponaša kao čovjek zbog informacijskog programa koji je ugrađen u tijelo, baš kao što je mačka, mačka, a pas pas.
Čovjek je vozilo svjesnosti koje je dizajnirala ne ljudska sila u četvrtoj dimenziji kako bi naši četvero dimenzionalni umovi bili prevareni vjerovanjem da se inkarniraju u fizičkom tijelu u fizičkom svijetu. Tijelo je zapravo način, iz perspektive percepcije uma, putem kojeg se um nalazi u interakciji s fizičkom svijetom, iluzornoj projekciji za koju um misli da je stvarna. Ta projekcija ispunjena je sa slikama i informacijama koje su ubačene u nju. Te ubačene slike predstavljaju pravila i kodove koji određuju realnost. Svjesnost koja iskušava realnost kroz ta pravila i kodove je potpuno zarobljena i identificira se s onim što na temelju toga iskušava.
Svjesnost u takvom stanju percepcije da je svjesnost te počinje vjerovati da je uloga koju joj je simulacija nametnula. Tijelo i um stoga kontroliraju ti programi i kodovi simulacije, a svjesnost vjeruje da svjesno donosi svoje odluke. Više o 95% ljudskog ponašanja potječe iz nesvjesnog uma. Većina ponašanja ljudi je predvidljiva u sklopu pojedine kulture. Ti programi kontroliraju tijelo koje se ponaša u skladu s programom. Uobičajena ljudska svjesnost podešena je na simulaciju i samo može iskušavati simulaciju. Jedino izvorna svjesnost može nadvladati i prebrisati te programe simulacije.
Ljudsko energetsko polje koje reagira na program simulacije određuje percepciju i ponašanje tijekom cijelog života. Dovoljno je aktivirati taj program i tada ljudi bespogovorno čine ono što im autoriteti kažu. To se odnosi i na kulturalne programe koje čovjek nosi u svojoj DNK.
Ljudi koji nemaju utjecaj na svoje živote putem proširene svjesnosti su poput kompjutorskih programa. Jedini način uvećanja svjesnosti kako bi čovjek izašao iz iluzije simulacije je da se taj program prebriše. Prvi korak je osvijestiti program.
Neljudske sile koje upravljaju simulacijom te „globalni kult“ koji te sile uzemljuje u treću dimenziju rade na održavanju simulacije koja se većini ljudi čini stvarna. Glavni način na koji to rade je prevariti svjesnost na način da se identificira s objektima. Ljudsko tijelo je također objekt. Kada to naprave onda ljudskim životima upravljaju programi.
U ovom procesu ključna su dva elementa: program ljudskog tijela koji je u interakciji sa simulacijom kao sastavni dio simulacije te ljudski um koji djeluje u zoni četvrte dimenzije gdje direktno prima informacije koje projicira sama simulacija i onda te informacije dekodira u iluziju treće dimenzije (što uključuje i tijelo). Iako se čini da je simulacija dio treće dimenzije, ona je zapravo dio realnosti četvrte dimenzije, to je dimenzija gdje se sve događa. 3D svijet samo je dekodirana iluzija uma koji operira u astralnoj dimenziji. Ono što simulacija čini je da konstantno drži pažnju na sadržaje uma i na vanjski svijet objekata. Na taj način čovjeka odvaja od proširene svijesti izvorne dimenzije. Bez utjecaja izvorne svjesnosti čovjek ne može izaći iz labirinta uma u četvrtoj dimenziji koji ostaje identificiran sa svijetom objekata. Iluzija simulacije se urušava isključivo onda kada izvorna svjesnost uđe u percepciju uma. Izvorna svjesnost djeluje izvan razine simulacije. Tek kada se čovjek poveže s tom svjesnosti vidi što se doista događa. Kada se čovjek „probudi“ tada vidi stvari koje nije mogao vidjeti prije.
3D čovjek je kreacija simulacije. No, postoji čovjek koji je izvoran i koji funkcionira na puno višoj frekvenciji. Takav čovjek obitava na razini izvorne svjesnosti i ona nije satkan od guste materije, već je više eteričan. Takav čovjek je povezan s izvorom i nije zarobljen u umu četvrte dimenzije koji onda dekodira realnost treće dimenzije kroz polarizaciju i dualnost.
Ovaj proces opisan je u mitovima mnogih kultura, također i u biblijskoj priči o Adamu i Evi koji su živjeli u „rajskom vrtu“ iz kojeg su bili istjerani. Taj „raj“ je razina izvorne svjesnosti. U Bibliji je napisano kako je „Bog“ stvorio čovječanstvo kao Adama i Evu i zmija ih je nagovorila da pojedu zabranjeno voće, jabuku koja je rasla na Drvu znanja kako bi naučili što je dobro, a što je zlo (polarizacija). „Zabranjeno voće“ je simbolika: originalni ljudi su na taj način prevareni i ulovljeni u simulaciju, taj „pad“ se odnosi na snižavanje vibracija od izvorne svjesnosti prema ograničenoj četvrtoj dimenziji. To je ono što objašnjava Biblija, pad čovjeka iz raja i zarobljavanje u iluziji simulacije koja se čini da je raj, ali nije.
