Mnogi od nas su se susreli ili se još uvijek susreću s trenutcima u kojima se previše usredotočujemo na same sebe. Zbog takvog oblika ponašanja propuštamo mnoštvo mogućnosti koje se nalaze u neposrednoj blizini. Kad dajemo previše pozornosti sebi to znači da poklanjamo previše pozornosti onome što radimo i kako to radimo. Takav način funkcioniranja umanjuje rezultate izvedbe. Svaka situacija u kojoj se osjećamo previše važni samima sebi umanjuje naš potencijal i rezultate koje želimo ostvariti. Ali ovaj problem se može jednostavno riješiti – dio pozornosti umjesto na nas usmjeriti prema drugima.
Zašto je poželjno usmjeriti dio pozornosti prema drugima?
Kad smo svjesni ljudi koji nas okružuju postajemo bolji komunikatori i dobivamo bolju sposobnost slušanja, a to su vještine koje su danas od izuzetne važnosti. Osim toga ako se previše usredotočujemo na sebe, drugi će se u našoj blizini osjećati zakinuto i neugodno. S druge strane, ako to prestanemo raditi, drugi će biti svjesni da im poklanjamo svu moguću pozornost u komunikaciji te će zbog toga voljeti biti u našem društvu. Ljudi vole znati da ih se sluša i da znamo što govore i zašto to govore. Ako usvojimo ovu vještinu, drugi će biti oduševljeni u našoj prisutnosti. Ako smo svjesni drugih u komunikaciji, moći ćemo uočiti način na koji "dišu". Puno toga možemo saznati iz načina na koji sugovornik nešto izgovara – prema obrascima njegovog govora, tempa pričanja, glasnoće i intonacije, pa čak i disanja.
Isto tako postavljanje smislenih pitanja daje nam naslutiti kako drugi ljudi, s kojima smo u komunikacijskom procesu, razmišljaju. Često nam se u komunikaciji fokus vraća na nas, na to kako izgledamo, kako se ponašamo i što govorimo. Kad to osvijestimo, trebamo si postaviti pitanja koja se odnose na osobu s kojoj smo u interakciji. Na taj način ćemo probuditi znatiželju prema toj osobi te će nam se fokus premjestiti na sugovornika. Mnoštvo je pitanja koja nam mogu probuditi znatiželju, bitno ih je samo potaknuti.
Naša sposobnost imaginacije je također veliki faktor u usmjeravanju fokusa. Ako postavimo sami sebe u dobro emocionalno raspoloženje, neće nam biti potrebno usmjeravati pozornost na sebe. Kako potaknuti pozitivno emocionalno raspoloženje? Jako dobro funkcionira prisjećanje nekog pozitivnog događaja. Kad ga se prisjetimo poželjno je da se na njemu zadržimo neko vrijeme kako bismo dublje probudili emocionalno stanje koje želimo iskušavati. Ovdje je predložena mogućnost pomoću koje se može popraviti raspoloženje, a na nama je i našoj mašti da tu mogućnost multipliciramo. Zvučati će nevjerojatno, ali je istinito - komunikacijske vještine ne proizlaze iz inteligentnih jezičnih obrazaca već većinom ovise o mentalnim i emocionalnim stanjima u kojima pristupamo komunikaciji. Jednako je bitno da komunikacijskom procesu pristupamo u opuštenom stanju. Što smo opušteniji to ćemo jednostavnije i lakše voditi komunikaciju. Minimalna tenzija doprinosi adekvatnijoj izvedbi. Prevelika okupiranost samima sobom udaljava nas od ljepota koje nas okružuju. Mnogi od nas provedu život usredotočeni isključivo na sebe i svoje ciljeve, zanemarujući pritom okolinu i druge ljude. Na tako sebičan način stječu se isključivo materijalna bogatstva, dok pravi okus života ostaje izvan dosega poimanja.Život je vrlo kratak da bismo ga trošili isključivo na fokusiranost na sebe. Istinsku ljepotu života možemo pronaći jedino ako se prepuštamo i upuštamo u interakciju sa svijetom, a to je nemoguće ako ne odvraćamo pozornost sa sebe. Svaka osoba s kojoj se u životu susrećemo vrijedna je naše pažnje jer je jednako jedinstvena kao i mi. Ako smatramo jedinstvenima isključivo sebe, naša percepcija svijeta će biti vrlo uska i nadasve kriva. Svatko od nas je unikatan i zbog te svoje unikatnosti može poslužiti kao zanimljiv okvir za naš razvoj te uviđanje kako naših mana tako i vrlina. Bez drugih ljudi i svijeta koji nas okružuje ne bismo mogli napredovati. Zbog toga je potrebno otvoriti oči i pogledati ono što nam svijet nudi. A toga je jako puno.
