Dvije su emocionalne sile u umu većine ljudi koje upravljaju njihovim akcijama: strah i žudnja. Postoji pet bazičnih strahova: strah od opstanka, strah od neuspjeha, strah od gubljenja socijalnog identiteta te strah od promjene (u njega spada i strah od smrti). Ti strahovi nalaze se u temelju akcija većine ljudi. Čovjek u ignoranciji te strahove iskušava u svojem umu i oni uglavnom nemaju nikakve veze sa stvarnosti.
Žudnja također pokreće mnoge na akciju. Emocionalna sila žudnje je iznimno jaka zbog afiniteta prema željenom objektu. Četiri su vrste žudnje: gomilanje, prekomjerno trošenje, uspoređivanje i „imati pravo“. Gomilanje je pokazatelj nesigurnosti u vezi nečije budućnosti i proizlazi iz straha. Prekomjerno trošenje povezano je s ljudima koji imaju konfuziju između stvarnih potreba i želja, takvi ljudi su uvijek u potpunosti vođeni svojim željama. Uspoređivanje s drugima proizlazi iz osjećaja superiornosti i osjećaja da netko treba biti bolji od ostalih. Uspoređivanje je izvor i ljubomore. Potreba da se bude u pravu je vrsta pohlepe putem koje netko razvija lažni identitet koji se hrani potrebom da toj osobi drugi ljudi stalno moraju potvrđivati taj identitet kako bi takva osoba bila zadovoljna.
Sve to stvara stanje iluzije i različite poremećaje u psihi. Strah i žudnja imaju tendenciju ka činjenju neispravnih koje nisu u skladu s prirodnim zakonom te istih takvih ponašanja. Tu treba uzeti u obzir i pritisak izvana, ljudi iz naše blizine, medija, sustava itd. Taj pritisak potencira impulse iz kojih nastaju neispravne akcije.
Čovjek se oslanja na svojih pet osjetila i s vremenom se veže za njih. Destruktivne emocije (strah, žudnja, ljutnja, bijes, mržnja, frustracija, očaj, opiranje, seksualne misli) generiraju se unutar uma i posjeduju potencijal da se izraze prema vanjskom svijetu. To stvara silu koja generira tu energiju u čovjeku i izvan njega. Dokle god te emocije ne budu razriješene one će biti potencijalno sjeme za neispravne akcije, ali će stvoriti i nestabilnost u energetskom polju. Sve to će onda stvoriti specifičnu vrstu svjesnosti baziranoj na ignoranciji. Također, to je i zloupotreba životne energije. Životna energija je gorivo za modifikaciju ljudskog uma i medij koji aktivira sadržaj koji se nalazi u umu. Bez obzira je li netko svjestan ili ne, plodovi ispravnih ili neispravnih akcija će se uvijek manifestirati kroz posljedice s kojima se svaki čovjek mora suočiti. Postoji prirodna tendencija da se čovjek oslobodi svih tih nečistoća koje su zalijepljene za njega, da pročisti svoj um i takvu svjesnost integrira u svoje tijelo.
Od samog postanka, ljudska vrsta nalazi se pod pritiskom emocionalnih sila koje nije lako razumjeti niti kontrolirati. Kada se emocija manifestira u čovjeku ona uzrokuje iskušavanje određene vrste intenziteta ili stresa koji opet uzrokuju da nešto osjećamo ili napravimo akciju. Kod većine, emocija se nalazi u korijenu svake akcije. Um ne može djelovati bez određene količine emocionalne stimulacije.
Emocije mogu biti nježne i ljubazne, mogu biti jako duboke a opet mogu biti ne tako očite. Emocionalni problemi individue mogu se rješavati prije svega redukcijom emocionalnog stresa. Redukcija emocionalnog stresa odnosi se na destruktivne emocije koje također stvaraju iste takve posljedice. Ako si čovjek dopusti biti žrtvom svakog emocionalnog impulsa posljedica je komplicirano postojanje ispunjeno patnjom. U našoj kulturi ekscesivne emocije smatraju se nečim normalnim i većina upravo funkcionira na takav način. Za ljude koji nisu žrtve svojih emocija smatra se da su čudni, jer se ne uklapaju u tu „normalnost“. Mnogi očekuju od ljudi s kojima se nalaze u dubljem odnosu da budu malo ljubomorni, posesivni, poželjno je s vremena na vrijeme iskusiti emocionalne incidente. Ako to izostane, mnogi mogu zaključiti da drugoj osobi nisu potrebni, a osjećaj nepotrebnosti za mnoge predstavlja katastrofu. Općenito, mnogi imaju percepciju da ako žele iskušavati sreću moraju iskušavati određenu količinu ekscesivnih emocija.
Neovisno o kulturalnom programiranju u vezi emocija svaki čovjek mora se suočiti s činjenicom: ono što nije usklađeno s prirodom i njezinim zakonom, ne može biti ispravno. Kada god se dogodi bilo što ekscesivno, prirodni zakon odmah to sankcionira. Kada je nešto umjereno, dostojanstveno i ispravno, priroda to uvijek nagrađuje životom koji je u ravnoteži i koji je dobro složen. Bez obzira koliko neka emocija može biti ugodna, uvijek je potrebno da je ona umjerena i tada nam donosi niz dobrobiti. Priroda i njezin zakon ne podržava ekscesivne emocije i emocije koje nas uznemiravaju. Ono što priroda želi je da svaki čovjek nauči lekciju samokontrole, ali bez inhibicija. Kada se u određenoj situaciji moramo boriti sa samo kontrolom to je pokazatelj da se nalazimo usred jakog emocionalnog obrasca. Kada se netko nađe u takvom obrascu, većina ga želi probiti putem prekomjerne emocionalne reakcije ili kompenzacije. Kada se čovjek nađe u krizi onda pribjegava ekscesivnom emocionalnom reagiranju i to ga uvijek usmjerava prema destruktivnim ishodima. Većina u takvim situacijama ulazi u paniku jer osjeća da je izgubio sigurnost i tada koristeći takve emocije želi spasiti situaciju koja je stvorena tom krizom. Jedini način da to netko ne iskušava je da postane integrirano, mirno, staloženo i uravnoteženo ljudsko biće.
Većina živi pod jakim emocionalnim pritiskom. Taj pritisak proizlazi iz puno dubljih izvora i uzroka. To se jedino može nadvladati smislenim i konzistentnim radom na sebi. To je jedini način ostvarenja stabilne pozicije u životu. Tranceframing škola jako dobro poznaje ovo područje, znanja, načine i metode kako taj pritisak nadvladati. Njegovo nadvladavanje je jedna od temeljnih razina koju svaki ozbiljan student spiritualnog razvoja treba integrirati.
