Kolika je moć ljudske namjere? O tome najbolje svjedoči psihoenergetika, koja označava interakciju ljudske psihe ili svijesti s eksperimentalnim operacijama.
Dr. William Tiller, prof. emeritus i bivši profesor sa Standfordskog sveučilišta, koji je i stručnjak za kristale, proveo je neka fascinantna istraživanja i dokazao da ako uhvatite i zarobite ljudske misli i namjere u elektronsku kutijicu, koju zatim pošaljete u drugi laboratorij, ta će misao utjecati na procese u laboratoriju, poput ubrzavanja rasta vinskih mušica ili promjene pH vode. Tiller je otkrio i da kad kutijicu pošalje onamo, ona mijenja fizičku stvarnost tog laboratorija i gotovo je podiže na višu razinu.
Da bi počeo s pokusom, i izvukao određenu namjeru iz neke osobe, tu osobu je prvo trebalo uvesti u stanje meditacije, te povući namjere u kutijicu. Kad je to postignuto, mogao je početi pokus, postavljen u 2.500 kilometara udaljen laboratorij od mjesta otiska. Kvalificirani ispitanici trebali su meditacijom očistiti okolinu i povezati se s ostalim članovima istraživanja. Dospjevši u takvo duboko stanje dr. Tiller bi uređaju koji su napravili izgovorio namjeru koja se odnosila na jedan od četiri ciljana pokusa na koje su željeli utjecati.
"Cilj prvog pokusa bio je povećati pH pročišćene vode za jedan. Voda je bila u skladu sa zrakom tako da je pH vrijednost određivao CO2 u atmosferi. Znali smo kakva bi trebala biti teoretska vrijednost. U jednoj je kutiji bila namjera da se pH vrijednost poveća za jedan, a u drugoj da se smanji za jedan. Cilj trećeg pokusa bio je povećati termodinamičku aktivnost određenog enzima jetre. Četvrti je bio in vivo pokus čiji je cilj bio povećati omjer ATP/ADP u stanicama ličinki voćnih mušica kako bi bile u boljoj kondiciji i kako bismo skratili razdoblje razvoja u odrasle mušice", kaže dr.Tiller.
Svi su pokusi bili izrazito uspješni, otkrivši da je uređaj u prostoriji uspio stvoriti višu razinu fizičke stvarnosti, ističe dr. Tiller i dodaje:
"Daljnji pokusi potvrdili su postojanje dviju jedinstvenih razina fizičke stvarnosti, normalne električne atomske i molekularna razine, odnosno naša normalna fizička stvarnost, i magnetne razine informacijskog vala fizičkog vakuuma. Ta razina stvarnosti postoji u prostoru među temeljnim česticama od kojih su sačinjeni atomi i molekule grube razine fizičke stvarnosti."
Uređaj koji je uspio otkriti tu razinu stvarnosti zove se IIED tj. Intention Imprinted Electrical Device, što znači električni uređaj za otisak namjene. Iako se isto slanje može postići s bilo kojim predmetom, dr. Tiller smatra da kao elektronski uređaj postiže veću učinkovitost, jer s posjedovanjem uređaja, može se točno locirati energija.
Njegov tim tako je uspio pretočiti namjeru u predmet, pa taj predmet spremiti u električni kavez, gdje su ga zamotali u aluminijsku foliju kako bi ga zaštitili od elektromagnetskih transmisija i drugih štetnih utjecaja. Premda su na uređaj mogle utjecati i druge niže frekvencije, previše bi im vremena oduzelo da su ga pokušali zaštiti i od njih.Kako pak izgleda sam uređaj?
Dr. Tiller ga opisuje na sljedeći način: "Radi se o prilično jednostavnom uređaju sa spremnikom za memoriju, jedan do tri oscilatora s radijusom između 1 i 10 MHz, nekoliko skala, kondenzatora i otpornika. Tako je jednostavan da ga je bilo moguće sastaviti i 1950-ih godina. Cijeli uređaj ima snagu manju od jednog mikrovata. Dakle, ima vrlo slab izvor energije. Kad u njega spremite otisak, samo ga uključite i stavite blizu mjesta gdje izvodite pokus i prostorija je za tri mjeseca pripremljena i podignuta na višu razinu elektromagnetne simetrije."
Smatra se da je ta svijest, nakon što se nekako otisnula u uređaj, u njemu je stvorila određenu inteligenciju koja je djelovala na prostoriju dizanjem razine simetrije na stanje u kojem koegzistiraju električni i magnetski polovi, na što su uputili eksperimentalni podaci. Pri tome se povećao i radijus instrumenata, koji su na taj način imali pristup novoj razini fizičke stvarnosti, kojeg normalno stanje ne može dosegnuti.Jedna od teorija koju je svojim pokusima dr. Tiller opovrgnuo jest i ona o informacijskom valu, bržem od svjetlosti, no bez ikakve energije."No to nije točno jer su rezultati naših pokusa pokazali da ako primijenimo magnetno polje na staklenci vode, prvo jedan pol, a nakon nekoliko dana drugi, umjesto uobičajenih rezultata možemo vidjeti razliku u polaritetu. Južni pol povećava pH faktor i čini vodu lužnatijom, a sjeverni ga smanjuje čineći vodi kiselijom. To se u konvencionalnoj stvarnosti ne bi smjelo događati.
Došli smo do zaključka da smo vjerojatno nekako došli do velikog broja magnetnih monopolova. Ako magnetni i električni monopolovi koegzistiraju, tvore stanje simetrije SU2, prema egzotičnoj fizici. To je ujedno i više termo-dinamičko stanje."
Tri mjeseca nakon uključenja kutije, prostor je bio pripremljen, jer kao što su pokazali rezultati, taj magnetni monopol funkcionira u fizičkom vakuumu različitom od naše razine fizičke stvarnosti", napominje dr. Tiller."
Dakle, fizička stvarnost ima dvije jedinstvene razine. Električnu razinu atoma i molekula i razinu magnetnog informacijskog vala na kojoj djeluje svijest. Svako mjerenje koje obavite u tako pripremljenom prostoru zbroj je dvaju uvjeta. Jedan je normalna vrijednost razine U1 i koeficijent sprezanja puta vrijednost razine informacijskog vala vakuuma. Čini se da uređaj aktivira deltrone, čestice koje postoje na devetodimenzionalnoj razini izvan okvira relativnosti koja se može kretati brže ili sporije od brzine svjetlosti pa stoga može ostvariti interakciju s atomskom i molekularnom razinom, koja je sporija od brzine svjetlosti, kao i s razinom magnetnih informacijskih valova u vakuumu bržom od brzine svjetlosti. Dr. Tiller dvije razine fizičke stvarnosti opisuje kao četverodimenzionalne, međusobno recipročne, podprostore koji zajedno tvore dvostruki prostor. Ističe da je to izuzetno bitan podatak ako se želi razumjeti vrsta fenomena kojeg njegovi pokusi dokazuju, te dodaje:
"Budući da su međusobno recipročni, jedne se čestice kreću temporalnim, a druge prostornim svemirom i niti jedne nisu ograničene udaljenošću i vremenom. Otkrili smo da se u prostoru pripremljenom s našim uređajem poboljšava međusobna povezanost. Deltroni povećavaju povezanost prostorno-vremenske razine stvarnosti između dvaju uređaja ili predmeta u prostoru. To je spregnutost informacija. To se događa zato što je u ovoj valnoj domeni svaki član sustava vektor."
Mjerenja kod eksperimenata dr. Tillera ne vrše se kao kod drugih sustava, u kojima se zbrajaju svi vektori, već se mjeri intenzitet, zbrajanjem vektora koji su pomnoženi sa svojim konjugatom. Jedan rezultat dobiven takvim računanjem dr. Tiller pokazao je na primjeru placebo efekta.
To je spregnutost informacija što znači da je efekt placeba uvijek proporcionalan efektu liječenja i može doći vrlo blizu. Ako dođe do velikog sprezanja deltrona, učinak placeba sličan je učinku liječenja. To znači da je placebo postao važan element u spregnutosti između liječnika i tretmana. Placebo se uključuje u interakciju između liječnikova uma i tretmana i placebo prestaje biti pasivan element i postaje aktivan sudionik liječenja."
Koliko je placebo aktivan u glavama ljudi dokazalo je i jedno istraživanje iz 1999. godine, kojim je utvrđeno da je efekt primijećen na 75% ispitanika. Nevjerica još i više leži u spoznaji da je samo 15 godina ranije, na istom istraživanju efekt bio gotovo zanemariv. No na kakve nam to evolucijske promjene ukazuje, i što se događa u Svemiru?
"Možda se priprema za višu razinu stvarnosti na planetarnoj ili kozmičkoj razini. Zbog toga se povečava opća povezanost između predmeta i ljudi. Možda se nešto doista događa na kozmičkoj razini i umjesto do sažimanja dođe do ubrzavanja. Možda shvatimo da postoji još nešto i nazovemo to tamnom energijom ili materijom. Nešto se sigurno događa i to se sve događalo u proteklih dvadeset godina kako su pokazala eksperimentalna promatranja astronoma."
