Oni koji znaju raditi s emocijama, uz malo vježbe, bilo koju emociju mogu integrirati u vrlo kratkom roku. Naučite integrirati svoje emocije u Tranceframing školi.
Neugodne emocije sastavni su dio života. Kada netko ignorira svoja emocionalna iskustva ona mogu biti zarobljena u tijelu i energetskom polju stvarajući suptilne blokade koje se mogu manifestirati kao generativna vibracija, fizička i psihička bol, ali i kao bolest. Ako netko ne zna upravljati svojim emocijama tada svakodnevno stvara nove blokade. Oni koji znaju raditi s emocijama, uz malo vježbe, bilo koju emociju mogu integrirati u roku minute do dvije. Osnovni zahtjev je da u tom procesu odbacimo misli i priče oko postojeće emocije te izaberemo iskusiti ih u njihovom integralnom obliku, u tijelu. Na taj način možemo integrirati nove i stare emocije.
Iz perspektive tranceframinga, emocije su aspekti osobnosti koji su u interakciji s razvojem nečijeg spiritualnog života. Iz te perspektive emocije se smatraju stanjima uznemirenosti i neravnoteže koja stvaraju distorziju razumijevanja i percepcije hraneći čovjeka predrasudama zamagljujući sposobnost da vidi ono što jest.
Emocija je uvijek povezana sa značenjem koje netko daje stanju uznemirenosti u kojem se nalazi. Psiholozi smatraju emocije kompleksnim stanjima koja uključuju različite aspekte. S jedne strane emocije jesu psihološka stanja uznemirenosti, no istovremeno one su povezane s vanjskim objektima (ljudi, situacije, misli) koje imaju određeno značenje ili vrijednost za čovjeka. Emocije su dinamički hranjene od naših nagona i naravi te su u relaciji s nečijim osobnim sustavom programa (vjerovanja). Emocije također hrani mreža simbola i kulturalni aspekt društva. Emocije u svojoj osnovi uključuju sposobnost akcije i to na način da je akcija usmjerena prema van ili prema unutra (povlačenje). Hoće li netko napraviti akciju prema van ili se povući ovisi o njegovoj procjeni je li postojeća situacija ili objekt privlačan za njega ili ga može povrijediti. Svaki čovjek ima i biološki otisak obrazaca izražavanja emocija koji su stvoreni imitacijom i učenjem. Taj utjecaj imitacije i učenja odnosi se na točno određenu vrstu emocija, njihov intenzitet, ali i na izražavanje emocija i njihovu kontrolu. Emocije su i kulturalno određene; svaka kultura promiče točno određenu vrstu emocija, dok neke smatra nepoželjnim.
Emocija se pojavljuje onda kada je objekt (situacija, misao, riječ) privlačan ili odbojan. Postoji osjećajna tendencija koja pokreće ljude prema za njih prikladnim objektima te ona koja ih pokreće od objekta koji za njih nije prikladan. Istovremeno čovjek također prosuđuje tu situaciju u odnosu prema njemu kao privlačnu ili odbojnu. Čovjek posjeduje osjećaj za „sviđa mi se“ i „ne sviđa mi se“ prema objektima. „Sviđa mi se“ osjećaj ili osjećaj ugode te „ne sviđa mi se“ ili osjećaj neugode su uzbudljive reakcije prema senzacijama koje netko iskušava. Kada prosuđujemo u terminima tih reakcija uzbuđenja, ako nas nešto privlači želimo posjedovati taj objekt (pohlepa) ili ga želimo uništiti (mržnja) ako nas odbija, možda želimo pobjeći od toga (strah) ili postanemo opsesivni i zabrinuti u vezi objekta (tjeskoba).
Ljudski stavovi stvoreni su uvijek u prošlosti i sadržani su u memorijama. Ti stavovi uvijek upravljaju s reakcijama u sadašnjosti temeljem vanjskog stimulansa. Mnogi od tih stavova nisu dio svjesnog uma već izviru iz duboko ukorijenjenih sklonosti koje izviru iz memorija koje se nalaze u nesvjesnom.
Ugodne emocije potiču vezivanje za objektom koji stvara ugodu. Kako se one razvijaju nastaje latentna pohlepa. Bolne emocije stvaraju latentnu ljutnju koja može prerasti u mržnju. Stanja poput ponosa, ljubomore i ushićenja nastaju na isti način.
Motivacijska strana emocija može se objasniti putem korijena motivacije. Dva su korijena motivacije: zdrav i nezdrav. Nezdravi korijeni motivacije su pohlepa, mržnja i deluzije, zdravi korijeni su ne pohlepa; ne mržnja; ne deluzija. Pohlepa generira usmjerenje prema željama u formi nagona za samoočuvanjem i nagona za senzualnim užicima. Mržnja generira nagon ispunjen agresivnim tendencijama kako bi netko očuvao svoju postojeću točku percepcije.
Stanje ne pohlepe, ne mržnje i ne deluzije je izvor zdravih i konstruktivnih emocija. Ne iluzija je baza zdravog razuma koji je nužan za ponašanje koje je ispravno i etično. Neispravno ponašanje i etika vrlo često su uvjetovane emocijama nečijih želja. U kontekstu želje, postoji odanost prema željenom objektu, a taj objekt mogu biti i sustavi vjerovanja. Za ispravnu akciju uvijek moraju postojati zdravo razumski motivi iako kada netko racionalizira to čini pod utjecajem emocija. U serioznom radu na sebi bitno je ostvariti sposobnost upravljanja emocija. Rezultat toga je pojavljivanje izvornog emocionalnog risponsa koji je baza za ispravne i etičke akcije.
