U današnje vrijeme ženama se biva manipulirano kroz različite medije putem kojih se lukavo teži predstaviti ljepotu kao nešto nedostižno i teško ostvarivo. Upravo zbog toga, nimalo ne čudi što mlade djevojke danas često nisu zadovoljne svojim izgledom i što imaju očekivanja o tome kako bi trebale izgledati, a ona u većoj mjeri nisu realistična. Članak koji je objavio časopis Psihologija danas (Psychology Today, Ads Everywhere: The Race to Grab Your Brain) govori o tome kako mladi na dnevnoj bazi bivaju bombardirani s oko pet tisuća propagandnih poruka koje se provlače kroz televiziju, časopise, internetske stranice, blogove, društvene mreže, glazbene spotove, filmove i druge medijske instrumente. S obzirom na to da je teško izbjeći sâm doticaj s tim sredstvima, za očekivati je da će zbog svoje neizbježnosti imati ogroman utjecaj na sve ljude, a pogotovo one mlade koji se još traže i čija struktura identiteta nije do kraja izgrađena ni stabilna. Upravo zbog te neuređenosti strukture, vrlo je lako postići nezadovoljstvo u mladih.
Na koji način povezati ideal ljepote prikazan u medijima i nisku razinu samopouzdanja kod djevojaka?
Časopis Body Image objavio je istraživanje koje kaže kako samo jedan sat čitanja časopisa koji proklamiraju određenu vrstu savršene ženske ljepote smanjuje samopouzdanje kod više od 80% djevojaka. Također, skoro polovica mladih žena (njih 47%) u anketi britanskog časopisa Pretty as a Picture slaže se s tvrdnjom da ih gledanje reklama s mršavim modelima čini svjesnijim svojeg izgleda te da zbog toga požele otići na dijetu ili na neki drugi način izgubiti na težini. U istom ispitivanju, ispitanicama su pokazane četiri fotografije istog modela retuširanog na različite načine i zanimljivo je da je većina, njih čak 76% izjavilo da im se više sviđaju prirodne ili slabo retuširane fotografije.
Kako se pomoću slîka mijenja način na koji shvaćamo ljepotu?
Poznato je da je većina fotografija žena koje vidimo u medijima nastalo prvenstveno lukavom kombinacijom šminke i svjetla na raznim profesionalnim snimanjima, ali i uplitanjem digitalne komponente, korištenjem tzv. airbrushinga, moderne metode uljepšavanja fotografija prije nego što se objave i nakon čega te žene s fotografija uopće ne sliče samima sebi, onako kako izgledaju u stvarnom životu. Upravo zbog saznanja da se takve stvari rade, osobito u kozmetičkoj industriji, preostaje nam da zaključimo da ljepota onakva kakvom je se svakodnevno reklamira, u stvarnom životu ne postoji. Analogno tome, ljepota je nešto sasvim drugo i potpuno različito od uljepšane ljepote, pretjerane zablude kakva nam se servira.
Trgovci se fokusiraju na psihološke segmente i emocije potrošača za vrijeme reklamiranja svojih proizvoda. Posebice ih zanimaju pozitivni osjećaji poput samopouzdanja i zadovoljstva, pojačanja sigurnosti u sebe, društvene pripadnosti i sreće. Postoji vrlo široka lepeza raznolikih proizvoda koji obećavaju mršavost, mladost i slično. Ono što dovodi ljude u trgovine je upravo ta opsjednutost mladošću i ljepotom tako da u kozmetičkim prodavaonicama možemo vidjeti tinejdžerice koje isprobavaju šminku želeći izgledati starije, ali i sredovječne žene koje traže savršenu kremu protiv bora koja će ih učiniti mlađima. Šminka, kreme i razni steznici samo stvaraju idiličnu iluziju o zrelijem, mladolikijem ili mršavijem izgledu. Takvi proizvodi samo su instant rješenje za probleme koji su puno dublji i nažalost se dugoročno ne mogu riješiti odlaskom u kozmetičku trgovinu ili salon.
Lisa Amans, doktorica s Instituta za umjetnost u Atlanti kaže kako je uvriježeno vjerovanje da se uspjeh može ostvariti samo ako smo privlačni i s obzirom da nas takvo razmišljanje uvelike okružuje, čak i muškarci, ne samo žene, upadaju u zamku toksičnog i razarajućeg vjerovanja kako ne mogu biti uspješni ako nisu lijepi. Upravo tada stvara se prostor proizvodima za uljepšavanje da uskoče i riješe problem. Također, trgovci tim proizvodima istražuju nesigurnosti kupaca i igraju se s pretpostavkom da će željeti ostvariti određenu razinu savršenstva koju pokazuju modeli u reklamama kojima se pokušava izbrisati granica između stvarne ljepote i idealizirane fiktivne slike ljepote koja nije prirodna.
Zanimljivo je da se ideal ljepote drastično mijenjao tijekom povijesti.
Savršen tip tijela bio je, primjerice, mnogo drugačiji za vrijeme renesanse nego što je danas. Dakle, percepcija ljepote je promjenjiva, ali ono što se uspjelo zadržati i ostati isto sve do danas je činjenica da žene uvijek žele doseći savršeno tijelo, ne razmišljajući pritom o eventualnim posljedicama. Usporedimo li današnju sliku koju imamo o „lijepom" tijelu, gotovo je nezamislivo shvatiti koncept lijepog ženskog tijela u renesansi. U renesansnom razdoblju, lijepim i privlačnim ženama smatrale su se one s izraženim oblinama, čak i one pretile. Od početka petnaestog sve do šesnaestog stoljeća, mršavost je bila ekvivalentna siromaštvu, označavala je glad, nesposobnost osobe da si priušti hranu. Pogledamo li slike iz tog doba, vrlo je lako primijetiti da su se tadašnji standardi u potpunosti razlikovali od današnjih.
U Viktorijansko doba, dakle, od sredine 19. pa sve do samog početka 20. stoljeća, slijedi lagani preobrat u kojem se žene počinju fokusirati na ideju da imaju vrlo malene, tanašne strukove. Odlazile su na ekstremna mjerenja i zatezanja s ciljem da učine svoje strukove što manjima. Nosile su korzete koji su im otežavali disanje i uopće – mogućnost da sjednu. Za razliku od ovih kratkoročnih problema, neke žene su zbog želje za transformacijom imale problema čak i sa zdravljem, primjerice, snažnim i neprirodnim zatezanjem strukova, često je dolazilo do pucanja rebara, ali i promjene rasporeda samih organa u utrobi. Biti idealnom ženom tada je značilo imati struk opsega trideset centimetara.
Tzv. androgynous look (dvospolan stil) bio je popularan 20-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada žene nisu željele pokazivati svoje obline kao što to danas čine. Često su nosile perjaste haljine koje su slobodno padale niz tijelo, skrivajući pritom tjelesne obline i čineći njihove grudi ravnijima. Žene s bujnijim grudima znale su omotavati zavojima svoje grudi upravo kako bi ostvarile taj željeni dojam ravnih prsa. Dječački izgled bio je, dakle, poželjan izgled u 1920-ima.
Nakon dvadesetih, počeo se osjećati utjecaj Hollywooda. U razdoblju od 30-ih do 50-ih godina prošloga stoljeća, žene su željele izgledati poput filmskih zvijezda, što je značilo potpunu suprotnost prethodnim standardima dvadesetih, baš zato što su žene počele razmišljati drugačije u onom smislu da se pojavila želja za ponovnim pokazivanjem oblina, a najpoznatiji primjer takvog stila je poznata Marilyn Monroe. Zbog jačanja holivudskog utjecaja, žene su se počele koncentrirati na svoje tijelo što znači da su na njemu radile vježbom ojačavajući svoje mišiće tako da se mogu hvaliti i u javnosti pokazivati duge noge i oblikovane ruke.
1960-ih javlja se novi trend - opasna mršavost. Žene su tih godina željele biti vrlo mršave, željele su izgledati što sličnije modelima tog vremena. Mršavost je bila trend i više nije bilo moderno slaviti obline kao što se to činilo između 30-ih i 50-ih. Modeli su, dakle, inspirirali žene da budu što mršavije.
Takav pristup mnogih žena doveo je do neprilagođenih dijeta i neprikladnih programa za mršavljenje, a samim time kao posljedica su se javili prehrambeni poremećaji o kojima se raspravljalo početkom osamdesetih. U tom vremenu postao je popularan aerobik i bilo je veoma aktualno nositi tajice i ostalu pripijenu odjeću za vrijeme vježbanja što je ponovo, kao opreka prethodnom vremenu, naglašavalo oblike ženskih tijela. Žene su tada željele izgledati skladno, bez želje za prevelikim razvijanjem mišića. Smatralo se vrlo atraktivnim malu, skladnu žensku figuru stisnuti u pripijenu odjeću od likre ili elastina.
90-ih, ponovno je trend štovanje modela poput Kate Moss koji su snažno utjecali na žene, mlade djevojke, ali ovaj put, čak i na muškarce. Žene su postizale mršavost često se izgladnjujući i koristeći razna opojna sredstva.
Postavlja se pitanje što se dogodilo sa stavom da su obline lijepe i poželjne. Žene su ponovo počele voljeti i cijeniti svoje obline. U posljednjih desetak godina, na televiziji i u časopisima možemo primijetiti mnogo žena s oblinama. Bez obzira na to, iskrivljena slika tijela i dalje je stvarna i prisutna u društvu u kojem živimo, što možemo vidjeti u velikoj zainteresiranosti za plastične operacije.
Očito je da u idealu ljepote postoji i vremenski aspekt koji je naravno promjenjiv. Što je s prostornim aspektom? Nedavno je britanska zdravstvena institucija zamolila stručnjakinje za uređivanje fotografija u Photoshopu diljem svijeta da urede fotografiju ženskog tijela na način da je učine atraktivnijom od većine građana njihove države. Rezultati su bili vrlo zanimljivi i pokazali su da su u svakoj zemlji standardi ljepote različiti. Prema rezultatima Međunarodnog društva za estetsku plastičnu kirurgiju, samo u 2014. godini, žene su obavile preko 17 milijuna plastičnih operacija od kojih su to najčešće bile korekcije grudi, liposukcije, operacije zjenica, presađivanja masti i zatezanja kože trbuha. Američko društvo za estetsku plastičnu kirurgiju registriralo je da su u istoj 2014. godini Amerikanci potrošili 12 milijardi dolara samo na kozmetičke korekcije.
Srećom, s obzirom na sve ove loše utjecaje i manipulaciju digitalnom fotografijom, posebice kroz kozmetičku industriju, danas postoji velik broj kampanja koje pokušavaju promijeniti odnosno popraviti iskvarenu sliku ljepote koja se nameće, koji uče mlade žene kako da vole svoje tijelo bez obzira na njegov oblik.
Za kraj, svi bismo se trebali pitati što je za nas lijepo i možda još važnije, zašto je nešto za nas lijepo ili zašto nije.
Autorica: Nika Hrvatić
